Društvo za komunikacijsku i medijsku kulturu slavi 10. godinu postojanja

Društvo za komunikacijsku i medijsku kulturu proslavilo je 10. obljetnicu svog postojanja u utorak 15. lipnja od 18 sati u atriju Matice hrvatske u Zagrebu.

Proslavu su uveličali partneri, podupiratelji, prijatelji i članovi DKMK-a, a predsjednik DKMK-a prof. dr. sc. Danijel Labaš u svom je obraćanju okupljenim uzvanicima naglasio važnost svakog od njih u razvoju udruge, te istaknutim suradnicima i članovima podijelio zahvalnice za uspješnu višegodišnju suradnju, kao i izniman doprinos udruzi.

Kratak govor o suradnji Pragme i DKMK-a, te značaju DKMK-a u društvu održao je predsjednik partnerske udruge Pragma Nedjeljko Marković, dipl. soc. radnik.

Još jednom veliko hvala svima na dolasku i veselimo se budućim suradnjama i druženjima!

Kako nam je bilo, pogledajte u našoj galeriji fotografija.

 

 

Obljetnica rođenja Antuna Gustava Matoša

Na današnji dan, 13. lipnja 1873., rođen je veliki hrvatski književnik Antun Gustav Matoš, u selu Tovarnik u zapadnom Srijemu.

Kad je napunio dvije godine, s roditeljima se preselio u Zagreb gdje je njegov otac radio kao učitelj. U Zagrebu je pohađao pučku školu, a potom upisao Gornjogradsku gimnaziju. Zanimljivo je spomenuti kako je u gimnaziji pao sedmi razred i to čak iz tri predmeta, od kojih je jedan bio hrvatski. Kroz cijelo školovanje obrazovao se glazbeno i učio svirati violončelo. U Beču je upisao Vojni veterinarski fakultet, no zbog loših rezultata izgubio je vladinu novčanu potporu i bio je primoran vratiti se u Zagreb.

Živio je u Beogradu, Münchenu, Ženevi i Parizu. Pariz ga je privukao kao središte europskog kulturnog života i tamo se susreo s djelima pisaca koji su utjecali na njegovo stvaralaštvo, poput Poea i Baudelairea. Nakon Pariza, vratio se u Beograd, a zatim u Zagreb gdje je ostao do smrti.

Umro je 1914. od posljedica raka grla i sahranjen je na Mirogoju. Danas njegovo ime nose brojne škole, ulice i kulturne ustanove.

Matoš se smatra središnjom ličnosti hrvatske moderne koja je trgnula hrvatsku književnost iz mirovanja i prožela ju tadašnjim europskim strujanjima. Bez njegova stvaralaštva na prijelazu stoljeća, hrvatska književnost ne bi bila onakva kakvu ju danas poznajemo. U književnost ulazi 1892. pripoviješću „Moć savjesti“, a stvorio je opsežan opus pišući novele, putopise, kritičke članke, feljtone i poeziju. U neka od najpoznatijih djela ubrajamo „Iverje“, „Novo Iverje“, „Ogledi“, „Umorne priče“, „Tri humoreske“, „Život za milijune“ i „Pečalba“.

Hrvatski akademik Ivo Frangeš rekao je kako nitko u hrvatskoj prozi nije pisao ljepše, zvučnije, ekspresivnije od Matoša, a mi se moramo složiti s tom mišlju. Navodimo neke od ljepših citata iz njegovih djela.

„Dakle ti si to zbog koje se rodih i zbog koje ću umrijeti! Zbog toga Gospod stvori svjetlost jer imaš oči, zbog toga sunce jer imaš srce, zbog toga cvijeće jer si ljubičica, zbog toga muziku jer govoriš! Sada razumijem jezik te vode, tog vjetra i te zemlje u koju ću s tobom leći.“ (Camao)

„Gledo sam te sinoć. U snu. Tužan. Mrtvu.
U dvorani kobnoj, u idili cvijeća,
Na visokom odru, u agoniji svijeća,
Gotov da ti predam život kao žrtvu.“ (Utjeha kose)

„Olovne i teške snove snivaju
Oblaci nad tamnim gorskim stranama;
Monotone sjene rijekom plivaju,
Žutom rijekom među golim granama.“ (Jesenje veče)

Ako ponekad poželite posjetiti ovog velikana hrvatske književnosti, svratite do Gornjeg grada, do klupice na kojoj Matoš sjedi i gleda u zagrebačku panoramu.

 

 

Autorica:

Mirta Andrlon, 13. lipnja 2013.

 

Ažurirala:

Ivana Folo, 4. lipnja 2021.

 

Fotografija:

www.vecernji.hr

 

Izvori:

http://www.zivotopis.hr/biografija/antun-gustav-matos/

http://www.moljac.hr/biografije/matos.htm

http://buro247.hr/books/Prijedlozi/12180.html