U današnjim društvima mediji imaju veliku snagu i moć utjecaja na mase. Suvremeni masovni mediji u velikoj mjeri oblikuju mišljenja pojedinaca i cjelokupnog društva. Upravo iz tog razloga vrlo je važno na koji način mediji izvještavaju o manjinskim skupinama. Oni mogu utjecati na prihvaćanje, odnosno diskriminaciju pojedinih manjinskih skupina u nekom društvu.
Izvještavanje o manjinskim skupinama – bilo da se radi o ženama koje su često marginalizirane i stereotipno prikazane u medijima, nacionalnim manjinama koje se nerijetko prikazuje kao prijetnju društvu i uzroku brojnih problema, seksualnim manjinama koje se obično zanemaruje u medijima ili osobama s invaliditetom koje se u medijima neadekvatno prikazuje pretjerano naglašavajući njihov invaliditet; osjetljivo je područje koje zahtijeva novinarsku profesionalnost baziranu na etičkim načelima pri čemu se novinari moraju izdići od vlastitih predrasuda, te nastojati senzibilizirati javnost za probleme manjinskih skupina koje su ravnopravni članovi društva.
Manjinske skupine u medijima
Mediji kao svojevrsni indikatori osjetljivosti na manjine i manjinske probleme pokazuju koliko je zapravo većina tolerantna i u kojoj mjeri prihvaća manjine. No, možda je paradoksalno za očekivati da će mediji kao uglavnom pripadnici većinske skupine biti skloni progovarati o manjinama i njihovim problemima, te ih na neki način promovirati u pozitivnom svjetlu i poticati na toleranciju prema njima. Većina, dakle mediji, proizvodi medijske sadržaje namijenjene većini. Upravo zbog takva stava medija, izvještavanje o manjinama još uvijek je jedna od bolnih točaka masovnih medija čak i u demokratski razvijenim zemljama (Malović).
Mediji su i u Hrvatskoj također orijentirani na zadovoljavanje preferencija većine što pokazuju i brojna istraživanja o zastupljenosti manjinskih skupina u hrvatskome medijskom prostoru. Manjine postaju dijelom medijskog sadržaja tek onda kada su u pitanju tragedije, skandali ili kada na bilo koji način izazivaju pozornost većine. Pozitivnih tekstova, koji bi promicali poštivanje prava manjinskih skupina, vrlo je malo i nikada nisu smješteni na najuočljivijim dijelovima stranica.
Govoreći o izvještavanju o nacionalnim manjinama u hrvatskim dnevnim novinama, Kanižaj ističe kako se o nacionalnim manjinama ne izvještava sustavno, nego se reagira s obzirom na aktualne događaje pri čemu se svjesno manipulira prezentacijom vijesti dok se kvalitetni tekstovi nerijetko opremaju senzacionalističkim naslovima. Također, izvještavanje o manjinama je depersonalizirano, a broj diskriminirajućih članaka je u stalnom porastu.
Rješenje je edukacija o pravu na različitost
Kanižaj rješenje vidi u trajnoj edukaciji novinara, političara i javnosti koji bi uz pomoć institucija civilnog društva kroz određeno razdoblje naučili poštovati pravo na različitost, a javnosti treba omogućiti informiranje iz više medija jer je dokazano kako se na taj način smanjuje stupanj isključivosti i percepcija manjina kao prijetnja bilo kojem društvu.
U suvremenim demokratskim društvima u kojima se stavlja naglasak na zaštitu ljudskih prava postoje brojni zakoni i kodeksi koji zabranjuju svaki oblik diskriminacije kao dodatni jamac za zaštitu prava manjinskih skupina. Uz zakone i kodekse, novinari se pri izvještavanju o manjinama moraju oslanjati na moral i vlastite etičke postupke jer se etika kao takva ne može odvojiti od profesionalnog i kvalitetnog novinarstva, a čovjek, kojemu je novinarska profesija usmjerena, treba biti najviše dobro (Poler).
Autorica:
Marinela Katona, 20. lipnja 2013.
Ažurirala:
Tina Hrubi, 21. kolovoza 2020.
Fotografija:
https://www.shutterstock.com/
Izvori:
Kanižaj, Igor. Izvještavanje o nacionalnim manjinama u hrvatskim dnevnim novinama. Međunarodne studije: 3(2003) 3, str. 27-43
Malović, Stjepan. Izvještavanje o različitostima: edukacija u prvom planu.Međunarodne studije: 3(2003) 3, str. 9-17
Poler, Melita. Što je novinarska etika? Medijska istraživanja: 4 (1998),1, str. 29-45