I. OPĆA NAČELA

1) Sloboda izražavanja
Sloboda izražavanja svake osobe, uključujući i pripadnike nacionalnih manjina, uključuje pravo primanja, traženja i pružanja informacija i ideja na jeziku i u medijima po svom izboru, bez ometanja i bez obzira na granice. Ostvarivanje ove slobode može biti podložno samo ograničenjima koja su u skladu s međunarodnim pravom.

2) Kulturna i jezična raznolikost
Države bi trebale jamčiti slobodu izbora stvaranjem okruženja u kojem raznolikost ideja i informacija može napredovati time što se izražava na različitim jezicima.

3) Zaštita identiteta
Sve osobe, uključujući pripadnike nacionalnih manjina, imaju pravo na očuvanje i razvoj svog  identiteta, uključujući i upotrebu vlastitog jezika u elektronskim medijima i putem njih.

 4) Ravnopravnost i nediskriminacija
Sve osobe, uključujući pripadnike nacionalnih manjina, imaju pravo uživati u slobodi izražavanja, te održavati i razvijati svoj identitet u elektronskim medijima i putem njih pod ravnopravnim uvjetima i bez diskriminacije. Države bi trebale po potrebi poduzimati posebne i konkretne mjere kako bi osigurale pripadnicima nacionalnih manjina uživanje stvarne ravnopravnost u smislu upotrebe svojeg jezika u elektronskim medijima.

 II. POLITIKA

5) Države trebaju osmisliti politiku prema upotrebi jezika manjina u elektronskim medijima. Ta politika bi trebala biti temeljena na utvrđivanju potreba pripadnika nacionalnih manjina za očuvanjem i razvojem vlastitog identiteta. Pripadnici nacionalnih manjina bi trebali učinkovito sudjelovati u osmišljavanju i primjeni ovakve politike, što uključuje i savjetodavne procese i njihovu zastupljenost u odgovarajućim institucijama i tijelima.

6)Nezavisna regulatorna tijela trebaju biti zadužena za provođenje i primjenu državne politike. Takva nezavisna regulatorna tijela se trebaju osnivati i raditi na transparentan nac+čin.

7) Državna politika bi trebala podržavati javnu službu za emitiranje koja osigurava širok i uravnotežen niz informativnih, obrazovnih, kulturnih i zabavnih programa visoke kvalitete, kako bi se, inter alia, zadovoljile potrebe pripadnika nacionalnih manjina. Države bi trebale održavati i, prema potrebi, stvarati financijske, tehničke i ostale uvjete potrebne da bi javne službe za emitiranje ispunjavale svoj mandat u ovom podrucju.

8)Državna politika bi trebala olakšati osnivanje i rad elektronskih medija pripadnika nacionalnih manjina na njihovom vlastitom jeziku.

III. PROPISI

9) Dozvoljenost reguliranja
Države smiju propisati ponašanje elektronskih medija kako bi štitile i unapređivale slobodu izražavanja, kulturnu i jezičnu raznolikost, održavanje i razvoj kulturnog identiteta i poštivanje prava ili ugleda drugih. Takvi propisi, uključujući izdavanje dozvola za emitiranje, moraju biti određeni zakonom, zasnovani na objektivnim i nediskriminacijskim mjerilima i ne smiju imati za cilj niti za posljedicu ograničavanje emitiranja na jezicima manjina.

 10) Unapređivanje jezika
Propisujući upotrebu jezika u elektronskim medijima, države mogu poticati upotrebu nekih odabranih jezika. Mjere za unapređivanje jednog ili više jezika ne trebaju ograničiti upotrebu drugih jezika. Države ne smiju zabraniti upotrebu niti jednog jezika u elektronskim medijima. Uživanje prava pripadnika nacionalnih manjina ne smije se ugroziti mjerama za unapređivanje bilo kojeg jezika u elektronskim medijima.

 11) Proporcionalnost pri propisvanju
Svaki propis, bio pozitivan ili restriktivan, mora težiti legitimnom cilju i biti razmjeran s njim. Prilikom procjene proporcionalnosti svakog propisa, treba uzimati u obzir određene čimbenike vezane za prirodu medija i šire društveno okruženje. Ovi čimbenici obuhvaćaju:

• Prirodu i ciljeve određene mjere, uključujući njezinu mogućnost doprinosa kvaliteti i ravnoteženosti programa, postizanju zaštite i unapređenju slobode izražavanja, kulturne i jezične raznolikosti, te očuvanja i zaštite kulturnog identiteta.
• Postojeći politički, društveni i vjerski kontekst, uključujući kulturnu i jezičnu raznolikost, strukturu uprave i regionalne značajke.
• Broj, raznolikost, zemljopisnu pokrivenost, karakter, funkciju i jezike na kojima emitiraju postojeći elektronski mediji – javni, privatni ili strani – na svim razinama (nacionalnim, regionalnim ili lokalnim). Treba uzeti u obzir financijske troškove gledatelja ili slušatelja različitih usluga, tehničke mogućnosti primanja, te količinu i kvalitetu emitiranja, kako u smislu programske strukture tako i u smislu vrste programa.
• Prava, potrebe, izražene želje i prirodu danih gledatelja ili slušatelja, uključujući njihov broj i  zemljopisnu raspodjelu na svakoj razini (nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj).

 12) Ograničenja prijevoda
Emitiranje programa na jezicima manjina ne bi trebalo biti podložno uvođenju neprimjerenih ili nerazmjernih zahtjeva za prevođenjem, sinkronizacijom, nadsinkronizacijom ili titliranim prijevodom.

 13) Prekogranično emitiranje
Slobodan prijem prekogranično emitiranih programa, bilo neposredno ili putem naknadnog  emitiranja ili prijenosa, neće se zabranjivati na osnovi upotrebe određenog jezika. Dostupnost stranih programa na jeziku neke manjine ne ukida obvezu države da potpomaže emitiranje emisija na tom jeziku proizvedenih u samoj zemlji, niti opravdava smanjenje vremena emitiranja na tom jeziku.

IV. UNAPREDIVANJE JEZIKA MANJINA

 14) Podrška države
Država bi trebala podržavati emitiranje programa na jezicima manjina, što se, inter alia, može postići davanjem pristupa emitiranju, subvencijama i izgradnji kapaciteta za emitiranje programa na jezicima manjina.

 15) Pristup emitiranju
Države bi trebale osigurati stvarni pristup emitiranju programa na jezicima manjina, inter alia, dodijelom frekvencija, osnivanjem i podržavanjem medijskih organizacija i utvrđivanjem rasporeda emisija. U tom smislu treba voditi računa o brojčanoj zastupljenosti, gustoći i koncentraciji pripadnika nacionalnih manjina, kao i o njihovim potrebama i interesima. Dostupnost programa na jezicima manjina na regijskoj ili lokalnoj razini ne opravdava isključivanje programa na jezicima manjina iz nacionalnih elektronskih medija, uključujući emisije za manjine koje su zemljopisno raspršene.

A. FREKVENCIJE

• Prilikom izdavanja dozvola za emitiranje, države bi trebale razmotriti mogućnost dodjele cijelih ili dijelova frekvencija medijskim organizacijama na jezicima manjina.
• Države bi trebale razmotriti mogućnost osiguravanja “otvorenih kanala” – tj. kapaciteta za emitiranje programa koji koriste istu frekvenciju, a koje dijeli više jezičnih grupa unutar jednog područja usluga – ukoliko postoje bilo kakva tehnička ograničenja u pogledu broja dostupnih frekvencija i/ili grupe koje nemaju dovoljno sredstava izdržavati vlastite elektronske medije.

B. MEDIJSKE ORGANIZACIJE

• Države bi trebale propisati odgovarajuće uvjete koje bi državni ili javne medijske organizacije trebali ispuniti u pogledu emisija na jezicima manjina.
• Države bi također trebale razmotriti stvaranje povoljnih uvijeta (financijskih ili drugih) radi poticanja privatnog emitiranja na jezicima manjina. Ovo se može postići izdavanjem dozvola putem javnog natječaja ili na zahtjev podnositelja molbe. Države mogu također odlučiti da medijske organizacije na jezicima manjina oslobode od sudjelovanja u zakonima predviđenim natječajima za frekvencije, ili da uspostave posebne režime koji ih oslobađaju određenih administrativnih opterećenja.
• Gdje ne postoje privatna elektronska glasila koja emitiraju na jeziku manjine, države bi trebale aktivno pomagati pri osnivanju takvih glasila, u mjeri u kojoj je to potrebno.

C. PROGRAM

• Države bi trebale osigurati da količina vremena i termin dodijeljen programima na jeziku manjine odražavaju brojčanu zastupljenost i koncentraciju nacionalne manjine i da odgovaraju njenim potrebama i interesima. Države bi također trebale predvidjeti minimalnu količinu vremena i primjeran raspored, kako bi male manjine imale stvarni pristup elektronskim medijima na svom jeziku. Ovi se ciljevi mogu ostvariti putem izdavanja dozvola, uključujući utvrđivanje dužine i rasporeda emisija na jezicima nacionalnih manjina.

16) Javno financiranje
Države bi trebale razmotriti mogućnost osiguravanja financijske podrške emitiranju na jezicima nacionalnih manjina. To se može ostvariti preko direktnih dotacija, povoljnih financijskih/poreznih režima, i oslobađanjem od plaćanja određenih pristojbi prilikom dodijele ili izmijene dozvole za emitiranje. U smislu osiguranja stvarne ravnopravnosti, možda će biti potrebno pružiti emitiranju na jezicima manjina u brojčano manjim zajednicama financijska sredstva ili kapacitete koji nisu u razmjeru s njihovom veličinom na osnovu koje je izveden postotak dostupnih sredstva. Države bi trebale poticati i olakšavati, uključujući i pružanje financijske pomoći, proizvodnju i distribuciju audio i audiovizualnih dijela na jezicima manjina.

17) Izgradnja kapaciteta
Države bi trebale doprinositi izgradnji kapaciteta za emitiranje na jezicima nacionalnih manjina. To se može postići tehničkom podrškom pri distribuciji produkcija na jezicima nacionalnih manjina kako unutar države tako i van nje, kao i olakšavanjem prekograničnog emitiranja programa na jezicima manjina. Takoder, države bi trebale razmotriti mogućnost podrške obrazovanju i obuci zaposlenih u elektronskim medijima koji emitiraju na jezicima manjina.