„Vijesti su loše za vaše zdravlje. To vodi strahu i agresiji, smanjuje vašu kreativnost i moć dubljeg razmišljanja“ – navodi britanski The Guardian. Kao rješenje nudi prestanak konzumiranja vijesti.

„Društvo treba novinarstvo, no na jedan posve drugi način. Istraživačko novinarstvo je uvijek relevantno. Trebamo izvještavanje koje nadzire naše institucije i otkriva istinu. No, važni nalazi ne moraju se pojavljivati u obliku vijesti. Dugački novinski članci i iscrpne knjige su također dobri.“

Ovo je samo jedan dio iz eseja The Art of Thinking Clearly: Better Thinking, Better Decisions, Rolfa Dobellija koji prenosi The Guardian. Dobelli već nekoliko godine ne čita vijesti, te sada može iz prve ruke vidjeti, osjetiti i prenijeti drugima o učincima koje ima takva sloboda. Za njega su to: manje ometanja, manje tjeskobe, dublje razmišljanje, više vremena, te više spoznaja. Smatra kako to nije lako, no vrijedi.

„Vijesti su za um, ono što je šećer za tijelo“

Tijekom posljednjih nekoliko desetljeća sretnici među nama prepoznali su opasnosti od prekomjernog konzumiranja hrane (pretilost, dijabetes) i promijenili su svoju prehranu, no većina još uvijek ne shvaća da su vijesti za um ono što je šećer za tijelo.

Vijesti su lako probavljive. Mediji nas hrane malim zalogajima trivijalnosti, sitnicama koje nas se zapravo ne tiču i ne zahtijevaju naše mišljenje. Zato ne dolazi do gotovo nikakva zasićenja. Za razliku od čitanja knjiga i dugačkih članaka u časopisima, koji zahtijevaju razmišljanje, možemo progutati neograničene količine flash vijesti, koje su zapravo svijetlo obojeni bomboni za naš um.

Danas smo dostigli istu točku u odnosu na informacije s kojom smo se suočili prije 20 godina kad je u pitanju hrana – počeli smo prepoznavati koliko toksične vijesti mogu biti – tvrdi Dobelli.

Vijesti zavaravaju

Uzmimo primjerice, sljedeći događaj (posuđeno od Nassima Taleba). Automobil prelazi preko mosta, a most se sruši. Na što se usredotočuju mediji? Na automobil. Na osobu u automobilu. Odakle je došao. Gdje je planirao ići. Kako je doživio nesreću (ako je preživio). No, sve je to nevažno. Što je važno? Strukturna stabilnost mosta.

To je temeljni rizik koji se nameće, a mogao je vrebati i u drugim mostovima. No, auto je kričav, dramatično je, to je osoba (nije apstraktna) i tu je vijest koju je jeftino proizvesti. Vijesti nas vode tako da hodamo s potpuno pogrešnom mapom rizika u glavi. Terorizam je precijenjen. Kronični je stres podcijenjen. Slom američke financijske korporacije (op. p.) Lehman Brothers je precijenjen. Fiskalna neodgovornost je podcijenjena. Astronauti su precijenjeni. Medicinske su sestre podcijenjene.

Nismo dovoljno racionalni da bismo bili izloženi tisku, te kao jedino rješenje navodi da u potpunosti prestanemo konzumirati vijesti.

Dobelli smatra da će gledanje zrakoplovne nesreće na televiziji promijeniti naš stav prema tom riziku, bez obzira na stvarne vjerojatnosti. No, ako mislimo da možemo to nadoknaditi snagom svoje unutarnje kontemplacije, u krivu smo. Vijesti su poput droge – kako nastaju, tako želimo znati kako će se nastaviti.

Koji su argumenti zbog kojih se smatra da su vijesti nevažne, da nemaju nikakvu moć koja objašnjava, one su toksične za naše tijelo, povećavaju kognitivne pogreške, koče mišljenje, one su poput droge, gubitak su vremena, čine nas pasivnima, te ubijaju kreativnost?

 

Autorica:

Jelena Gazivoda, 14. travnja 2013.

 

Ažurirala: 

Tina Hrubi, 21. kolovoza 2020.

 

Fotografija:

https://www.gettyimages.com/

 

Izvor:

https://www.theguardian.com/media/2013/apr/12/news-is-bad-rolf-dobelli, posjećeno 21. kolovoza 2020.