„Ljudi ne mogu sakriti ono što im je u srcima…“
Zelena milja, film redatelja Franka Darabonta, postao je sinonim za moderno istraživanje i proučavanje Kristova života; pogotovo zato što njegov glavni junak John Coffey (Michael Clarke Duncan) s njime dijeli inicijale, ljubav prema ljudima i sudbinu nevina čovjeka osuđenog na smrt. Ako ga se iščitava na osnovnoj razini, film nekima predstavlja zapreku da povjeruju u čuda. Na nešto dubljoj razini počinju se nametati naznake sličnosti Johna Coffeya i Isusa Krista. Osim toga, sam je film također obradio i neke druge teme vrijedne istraživanja. Na početku, gledatelj dobiva jasnu sliku o smrtnoj kazni, njezinoj okrutnosti i barbarizmu takva čina. S druge strane, nudi i prikaz nevinih ljudi kojima je dosuđena smrtna kazna, te su nepravedno smaknuti. Otvara se i pitanje vjere općenito i vjere u Boga i Božju volju, posebice u teškim okolnostima.
Zelena milja uspjela je nanovo oživjeti lik Isusa Krista i pripovijest o njegovu životu uspješno uklopiti u lik golemog i nepravedno optuženog Johna Coffeya i smjestiti u zatvor u Louisiani. Ovakvi filmovi nisu omiljeni kod nereligioznog dijela publike i pojedinih filmskih kritičara ponajviše zbog njihovog psihološkog poricanja postojanja Isusa Krista i nedostatka znanstveno utemeljenih činjenica o toj tematici.
Dakako, svi filmovi ove tematike nisu jednaki, jer dok jedni obrađuju lik Isusa i pokušavaju ga uprizoriti onakvim kakav je bio, drugi su usredotočeni na prikaz Krista pokušavajući ga implementirati u određeni lik koji će samo podsjećati na Isusa, ali neće biti povezan s njegovim fizičkim izgledom. To je također vidljivo u Zelenoj milji, jer je glavni lik John Coffey tamne boje kože, ogromnih proporcija i smješten u zatvor s osuđenicima na smrt.
Slijedeći Coffeyev put, gledatelj nailazi na nizove simbola koji tvore veliku priču o Coffeyevom životu i svrsi postojanja. Neki od simbola sadržani su i u drugim likovima, također temeljenim na biblijskim pričama. Tako je jedan od glavnih zatvorskih čuvara Paul Edgecomb (Tom Hanks) okarakteriziran kao onaj koji je izabran na Coffeyevoj milji. Saznavši istinu o pravom ubojici dviju djevojčica, Edgecomb je Coffeyu ponudio bijeg no Coffey je odbio ponudu i spremno se suočio s vlastitom smrću.
Gledatelji mogu i posvjedočiti trima Coffeyevim čudima: izliječenju Edgecombove infekcije, ozdravljenju Melinde Moores (Patricia Clarkson) i oživljavanju miša Mr. Jinglesa. Velik naglasak treba staviti i na Coffeyeve riječi da „ljudi ne mogu sakriti ono što im je u srcima“ i da on to može vidjeti. Tako je i, položivši ruku na Paula Edgecomba, otkrio da je Wharton (Sam Rockwell) pravi ubojica djevojčica. Paul je do kraja proživljavao pravu pasiju, suočavajući se s činjenicom da će upravo on, nakon svih saznanja o Coffeyu, biti odgovoran za njegovu smrt. Simbolika njegove kazne vidljiva je i na samom kraju, kada je kao 108-godišnji starac rekao kako „Zelena milja“ ponekad zna biti tako dugačka. Time je izrazio želju za vlastitim krajem koji se nije ni počeo nazirati.
Zelena milja film je u kojem je dominantan simbol kontroverzne borbe mračne strane ljudske prirode. Iako bi se isprva moglo zaključiti da je riječ o vječnoj borbi između dobra i zla, radnja i njezino cjelokupno značenje je složenije. Filmska stvarnost dijeli se na tjelesno i duhovno, na kaznu i otkupljenje. Svi ti znakovi proizlaze iz motiva nikad okončane borbe između dobrog i lošeg čovjeka. Redatelj Darabont dio je te mukotrpne utrke prikazao u isječcima svakodnevnoga života zatvora u Louisiani.
Zelena milja postigla je veliki uspjeh i kod publike i kod kritike i unatoč neslaganjima nekih s tijekom radnje filma, nikoga ne može ostaviti ravnodušnim do samoga kraja. Semiotičko čitanje ovog filmskog remek-djela je dovoljno snažno da može zainteresirati najrazličitije tipove ljudi. Zelena milja je jedinstvena, intrigantna i zamršena priča koja ima toliko slojeva da se morala protegnuti na čak tri sata. Trajala je sve dok potpuno nije uspjela prenijeti poruku ljubavi, vjere, nadanja i žrtve.
To je jedna od onih priča uz koje vrijeme brže prolazi, a ponekad i stane.
Autorica:
Leali Osmančević, 17. lipnja 2013.
Ažurirala:
Tina Hrubi, 1. prosinca 2020.
Fotografija: