Kritike današnjoj popularnoj glazbi uglavnom su usmjerene na stavove, vrijednosti i ponašanja koja promiče. Naglasak je, naravno, na onom negativnom: promicanju nasilja, samoubojstava, promiskuiteta, korištenja opijata i slično.
Istraživanje koje je provela američka udruga APA (American Psychological Association) osporava popularnu ideju o katarzičnom djelovanju nasilnih tekstova i dovodi ih u izravnu povezanost s agresivno prožetim mislima i emocijama, odnosno onime što prethodi agresivnom ponašanju. Provedeno je nekoliko eksperimenata s 500 studenata i sedam pjesama koje promiču nasilje te osam nenasilnih pjesama. Studenti su slušali pjesme, a zatim su im zadani psihološki zadaci kojima su se mjerili agresivni osjećaji i misli; primjerice klasifikacija riječi koje mogu imati agresivno i neagresivno značenje. Kako bi se kontrolirali faktori koji nemaju veze s tekstovima pjesama, njih su otpjevale iste osobe, bez promjene muzičkog stila.
Rezultati su pokazali da nasilni tekstovi vode k agresivnijim tumačenjima neodređenih riječi te da pojačavaju osjećaj neprijateljstva bez prethodne provokacije ili prijetnje. Jedan od istraživača istaknuo je kako nasilni tekstovi mogu utjecati na način na koji percipiramo socijalnu interakciju, pridajući joj agresivan prizvuk te da tako obojane interpretacije potiču agresivniji odgovor na socijalnu interakciju. Iako je potrebno provesti još mnogo istraživanja kako bi se zaključilo o kratkoročnim i dugoročnim učincima nasilnih tekstova na agresivno ponašanje, autori zaključuju kako je istraživanje pokazalo da je sadržaj bitan.
Nasilje u tekstovima nije novost, nalazimo ga u tekstovima Tracy Chapman koja pjeva o vriskovima iza zida i policiji koja dolazi prekasno, ako uopće i dođe, ili pjesmi Suzane Vege o tome kako se ponovno udarila u vrata i kako će to ponoviti ako ju itko bude pitao.
Pop glazba često se doživljava banalnom i sladunjavom, pop zvijezde veliki su uzori današnjoj djeci i tinejdžerima, no što kažu njihovi tekstovi? Britney Spears: „Mama zaljubljena sam u kriminalca… On je zločinac po vražjem zakonu, on ubija iz užitka… Moje je ime tetovirano na njegovoj ruci pa mislim da je u redu da je sa mnom“. Katy Perry: „Uzmi me, želim biti žrtva, spremna sam da me otmeš“. Kanye West: „Skinut ću te, ispipavati, vidiš, ja sam te oteo pa ti govorim što moraš raditi“. Rihanna: „Samo ćeš tamo stajati i gledati me kako gorim, ali to je u redu jer volim kako me boli, samo ćeš tamo stajati i slušati me kako plačem, ali to je u redu jer volim način na koji lažeš“, „Moj pištolj kalibra 22, zovem ga Peggy Sue i upravo mi pristaje uz cipele… O, mama, mama, mama, upravo sam pogodila čovjeka“.
Vidljivo je da tekstovi s vremenom postaju eksplicitniji, a nasilje je umotano u veselu melodiju. Na nama je da se zapitamo utječu li oni možda negativno na našu djecu, a i na nas same.
Autorica:
Mirta Andrlon, 4. lipnja 2013.
Ažurirala:
Tina Hrubi, 26. veljače 2021.
Fotografija:
pixabay.com