Danas, 30. 1. 2023., na Zoom platformi od 13:00 do 14:30 održane su prve konzultacije u okviru strukturiranoga dijaloga na projektu Medijsko obrazovanje je važno.MOV. U okviru konzulatcija raspravljalo se o mogućnostima uključivanja medijskoga obrazovanja u osnovnoškolski program.
Moderatorica strukturiranoga dijaloga bila je Darija Jeger iz Hrvatskoga debatnog društva, a u konzultacijama su sudjelovali i autori smjernica o medijskome obrazovanju u osnovnoškolskoj nastavi i međupredmetnoj provedbi nastave Građanskoga odgoja i obrazovanja Lana Ciboci Perša iz Društva za komunikacijsku i medijsku kulturu i Dražen Hoffmann iz Gonga, koji su ujedno i članovi projektnoga konzorcija, te predstavnici osnovnih škola koji se u okviru svojega rada bave temama medijske pismenosti i medijskoga obrazovanja.
Pomoću alata Mentimetar sudionici strukturiranoga dijaloga u početnome su dijelu konzultacije odgovarali na pitanja što je za njih medijsko obrazovanje, tko bi trebao imati glavnu ulogu u medijskom opismenjavanju djece te za razvoj kojih je vještina medijsko obrazovanje nužno. Odgovori sudionika na navedena pitanja ukazali su na potrebu za edukacijama o upotrebi medija koje bi bile usmjerene na učitelje, nastavnike i stručne suradnike – knjižničare zaposlene u osnovnim školama, potrebu za razvojem kritičkoga mišljenja te suradnju učitelja i nastavnika sa stručnim suradnicima, roditeljima i ostalim nastavnicima radi razvoja medijskoga obrazovanja i medijske pismenosti kod učenika osnovnoškolskoga uzrasta. Istaknuto je da bi za medijsko obrazovanje učenika trebali biti zaduženi prije svega roditelji i učitelji te da je medijsko obrazovanje važno za razvoj kritičkoga mišljenja, čitanja, vrednovanja i upotrebe informacija, kao i razvoj tehničkih vještina za adekvatno korištenje medijima i medijskim sadržajima.
Nakon kratkoga pregleda stanja u kojemu se nalazi medijsko obrazovanje u postojećim školskim kurikulima, sudionicima su predstavljene preporuke o tome kako učitelje razredne nastave i Hrvatskoga jezika osnažiti za provedbu medijskoga obrazovanja te im je dana prilika da se svojim komentarima uključe u oblikovanje preporuka o tome kako sadržaje vezane za područje medijskoga obrazovanja najefikasnije uključiti u nastavni proces. Nakon rasprave o različitim mogućnostima uključivanja medijskoga obrazovanja u osnovnoškolsku nastavu – uvođenjem medijskoga obrazovanja kao zasebnoga nastavnog predmeta, izvannastavne aktivnosti ili međupredmetno – zaključeno je da se međupredmetna provedba medijskoga obrazovanja pokazuje kao najzahvalniji pristup provedbi nastave medijskoga obrazovanja, ali da međupredmetnost medijskoga obrazovanja ipak treba biti vezana i za postojeće nastavne predmete.
Većina sudionika istaknula je i da se osjeća samo djelomično spremno za predavanje medijskoga obrazovanja kao zasebnoga nastavnog predmeta te da je potrebno sustavno raditi na osvještavanju svih nastavnika važnosti medijskoga obrazovanja, što se, prema mišljenju sudionika, najlakše može postići organizacijom edukacija i poticanjem suradničkoga poučavanja među nastavnicima i knjižničarima te provedbom radionica na satima razrednika, kao i projektnom nastavom.
U nastavku se dijaloga raspravljalo i o tome tko bi se trebao baviti edukacijom nastavnika o medijskom obrazovanju i u kolikoj mjeri. Zaključeno je da se ključnu ulogu u organizaciji takvih edukacija trebala imati Agencija za znanost, odgoj i obrazovanje, ali i da su županijska stručna vijeća jedno od mjesta pogodnih za educiranje odgojno-obrazovnih radnika o temama medijskoga obrazovanja.
Na pitanja o kvaliteti i dostupnosti materijala za kvalitetno provođenje medijskoga obrazovanja u osnovnim školama sudionici su odgovorili da su materijali koji postoje korisni i poučni, ali bi ih se trebalo usustaviti te u suradnji s Agencijom za odgoj i obrazovanje, školama, ravnateljima te organizacijama civilnoga društva i dalje raditi na izradi kvalitetnih nastavnih materijala za provođenje nastave medijske pismenosti. Radi osiguravanja kvalitete nastavnih materijala i edukacija poseban je naglasak potrebno staviti na suradnju školskih knjižničara s nastavnicima jer, iako takva suradnja postoji, najčešće je ovisna o entuzijazmu i interesu pojedinih nastavnika i stručnih suradnika koji se bave temama medijskoga obrazovanja i medijske pismenosti.
Na kraju konzultacija sudionici su dobili priliku po važnosti rangirati preporuke istaknute u smjernicama za poboljšanje položaja medijskoga obrazovanja u osnovnoškolskom sustavu, na temelju čega se pokazalo da učitelji, nastavnici i stručni suradnici zaposleni u osnovnim školama najvažnijim smatraju educiranje učitelja za provedbu kurikula koji uključuju medijsku pismenost u osnovnoškolske nastavne programe, zatim da medijskom obrazovanju treba dati više prostora u okviru obrazovnoga sustava te da unutar medijskoga obrazovanja treba pojačati sadržaje usmjerene na razvoj kritičkoga mišljenja kad je riječ o medijima i medijskim sadržajima te poticati suradnju učitelja i knjižničara kad je riječ o medijskom opismenjavanju učenika.
Zaključeno je i da je potrebna šira društvena i javna rasprava o izdvajanju medijske pismenosti kao posebne međupredmetne teme te da se ne bi trebalo učenike teretiti medijskim obrazovanjem kao zasebnim nastavnim predmetom koji se ocjenjuje, nego je u prvom redu potrebno osnažiti učitelje i nastavnike da na kvalitetan način svoje znanje o temama medijskoga obrazovanja i medijske pismenosti prenose na učenike.
