Danas, 7. 2. 2023., od 12:30 do 14:00 na platformi Zoom održane su druge konzultacije u okviru strukturiranoga dijaloga na projektu Medijsko obrazovanje je važno.MOV. Na konzultacijama o medijskom obrazovanju u srednjoškolskom sustavu raspravljalo se o važnosti medijskoga obrazovanja hrvatskih srednjoškolaca, ulozi koju igraju društvene mreže i netradicionalni mediji kojima su najizloženiji adolescenti te mogućnostima razvoja vještina učenika srednjih škola za analizu i kritičku procjenu medijskih sadržaja koje svakodnevno konzumiraju.
Moderatorica strukturiranoga dijaloga bila je Darija Jeger iz Hrvatskoga debatnog društva, a u konzultacijama je sudjelovao i autor smjernica o medijskome obrazovanju u srednjoškolskom obrazovanju Žarko Čižmar iz udruge Telecentar, koji je sudionicima konzultacija, predstavnicima hrvatskih srednjih škola, objasnio pozadinu nastanka navedenih smjernica te ukazao na inovativne mogućnosti uključivanja medijskoga obrazovanja u srednjoškolsku nastavu uvođenjem projektne nastave u postojeće programe.
Pomoću alata Mentimetar sudionici strukturiranoga dijaloga u početnome su dijelu konzultacija odgovarali na pitanja što je za njih medijsko obrazovanje, tko bi trebao imati glavnu ulogu u medijskom obrazovanju hrvatskih srednjoškolaca te za razvoj kojih je vještina medijsko obrazovanje nužno. Odgovori sudionika na navedena pitanja ukazali su na potrebu za razvojem suradnje svih učitelja, nastavnika, stručnih suradnika, ali i ravnatelja u svrhu cjelovitijeg i suvremenijeg medijskog obrazovanja učenika srednjih škola.
Sudionici dijaloga istaknuli su potrebu za sustavnijim digitalnim opismenjavanjem nastavnika, ali i postojanje problema s ograničenjima vezanim za tehničku opremljenost pojedinih škola za kvalitetnu provedbu projektne nastave koja bi se bavila temama medijske pismenosti i medijskoga obrazovanja. Istaknut je i problem vezan za planiranje i organizaciju nastave u okviru koje bi se provodilo medijsko obrazovanje. Prema riječima sudionika, postojeća praksa potvrđuje da su pojedini entuzijastični nastavnici i stručni suradnici nerijetko preopterećeni obveznim sadržajima koje moraju uključiti u svoju nastavu, pa je vrlo teško obraditi sve sadržaje važne za kvalitetno i cjelovito medijsko opismenjavanje učenika. Kao moguće rješenje predloženo je osnivanje unutarškolskih aktiva na kojima bi se izradio organizacijski plan nastave koja bi bila usmjerena na medijsko obrazovanje te ravnomjerno raspodijelio posao u području medijskog obrazovanja učenika.
U nastavku dijaloga raspravljalo se i o tome kako nastavnike i stručne suradnike u srednjim škola osnažiti za provođenje projektne nastave koja bi učenicima bila poticajna i zanimljiva, a kao vrlo važne stavke takva pristupa istaknute su interdisciplinarnost, suradnja s predstavnicima kreativnih i kulturnih industrija, ali i osuvremenjivanje postojećih udžbenika te razvoj mikrokvalifikacija nastavničkog kadra.
Na pitanje o tome u kojoj su mjeri učenici sposobni sami pronaći i vrednovati informacije na internetu sudionici su davali različite odgovore. Objašnjenjima sudionika koja su se ticala odabira pojedinoga odgovora došlo se do zaključka da učenici većinom jesu sposobni pronaći informacije na internetu, ali problem predstavlja njihova nemogućnost kritičke procjene informacija dobivenih iz medija te zanemarivanje izvora tih informacija, kao i činjenica da učenici nerijetko ulažu mnogo manje truda u traženje informacija koje nisu direktno vezane za područje njihovih osobnih interesa. Zaključeno je i da izražena kompleksnost, odnosno širina spektra kompetencija koje bi trebale posjedovati osobe zaduženje za poučavanje medijskog obrazovanja, što se posebice odnosi na njihovu digitalnu i informatičku pismenost, odnosno kompetencije vezane mogućnost kvalitetne i interdisciplinarne provedbe projektne nastave, nerijetko stvara zastoj u pokušajima sustavnije provedbe medijskog obrazovanja u srednjim školama te ograničava razvoj učeničkih vještina koje bi se stjecale prilikom kreiranja digitalnih i multimedijskih sadržaja.
Na pitanje bi li se koristili online repozitorijem primjera iz multimedijske produkcijske prakse kad bi on postojao, svi su sudionici odgovorili potvrdno. To ukazuje na postojanje potrebe za raspisivanjem novih natječaja za autore multimedijskih scenarija koji djeluju izvan sustava obrazovanja, a koji bi u suradnji s nastavnicima i stručnim suradnicima kreirali inovativnu projektnu nastavu prilagođenu suvremenim potrebama i interesima hrvatskih srednjoškolaca. Ipak, odgovori sudionika strukturiranog dijaloga nažalost su potvrdili i postojeću pretpostavku da projektnu metodu učenja, koliko god ona bila zanimljiva i korisna učenicima, u okvirima postojećega sustava ne bi bilo lako primijeniti u praksi razvoja učeničke medijske pismenosti, iako većina sudionika smatra da postoji prostor za suradnju škola s drugim institucijama kad je riječ o provedbi multimedijskih projekata.
Na samome kraju konzultacija sudionici su dobili priliku po važnosti rangirati preporuke istaknute u smjernicama za poboljšanje položaja medijskoga obrazovanja u srednjoškolskom sustavu. Sudionici su kao najvažniju istaknuli preporuku koja ukazuje na potrebu za kreiranjem obrazovnih sadržaja za multimedijsko projektno učenje. Kao druga po važnosti istaknuta je potreba za razvojem tehničkih kapaciteta za provedbu multimedijskih projekata u nastavi, a kao treća istaknuta je i potreba za razvojem potencijala nastavnika Hrvatskoga jezika i Informatike za provedbu multimedijskog projektnog poučavanja hrvatskih srednjoškolaca. Ipak, razlika u ocjenama između sva tri navedena cilja nije bila velika, ukazujući kako je potrebno uložiti podjednake napore u ostvarivanje svakog od njih.
Susret je organiziran u sklopu projekta UP.04.2.1.06.0047 Medijsko obrazovanje je važno.MOV, sufinanciranog sredstvima Europskog socijalnog fonda. Sadržaj ovog članka je isključiva odgovornost Gonga.
