Novinarska profesija i novinari imaju zadaću razotkrivanja (ne)djela moćnika, informiranja svoje publike o važnim pitanjima koja zanimaju javnost i prozivanja onih koji zloupotrebljavaju svoje pozicije na štetu cjelokupnog društva.
Težina istraživačkog novinarstva
Glavnu ulogu u tome ima istraživačko novinarstvo – grana novinarstva koja razotkriva informacije koje se svjesno skrivaju, a koje su od iznimnog javnog interesa, stoga se upravo to smatra najodgovornijim, ali i najzahtjevnijim oblikom novinarske profesije. Ova vrsta novinarstva fokus najčešće stavlja na politiku i gospodarstvo kao dvije najkontroverznije teme. Novinari koji se bave ovom vrstom novinarstva uživaju najveći ugled među svojim kolegama i zadobivaju potpuno povjerenje publike. Njihov je posao pronalaženje skrivenih informacija, dubinska obrada teme koja može trajati i po nekoliko mjeseci, te konačno objavljivanje tih informacija. Oni moraju doći do same biti problema koji istražuju, a da bi to uspjeli, moraju se u potpunosti posvetiti temi koju istražuju i pronaći dokaze koji će potkrijepiti njihove hipoteze. Nažalost, nije rijetkost da se u procesu traganja za informacijama novinari nađu u situacijama koje djeluju bezizlazno. Tada mnogi od njih posežu za metodama koje su moralno upitne. Pitanje koje se nameće u tim slučajevima jest opravdava li cilj svako sredstvo, čak i kada se radi o iznimnom interesu javnosti.
Gledajući s pravnog aspekta, istraživačko novinarstvo može se opisati kao minsko polje. Ono traga za odgovorima na pitanja „kako?“ i „zašto?“, a da bi se na ta pitanja odgovorilo, novinar mora biti snalažljiv i ponekad se služiti metodama koje su na rubu zakonskih regulativa – sve to u svrhu višeg cilja i dobrobiti javnosti. Nažalost, problem u takvim situacijama postaje nemogućnost novinara pri razlikovanju interesa javnosti i prolaznog senzacionalizma. Još je manje onih koji će pronaći priču i pritom ostati u zakonskim granicama. Baveći se istraživačkim novinarstvom, pojedinac se nerijetko susreće s nizom etičkih dvojbi; bilo da se radi o izboru teme, metodama kojima se služi u istraživanju ili načinu na koji napiše priču. Suočeni s teškom odlukom kada u svom istraživanju iscrpe sve mogućnosti, neki se odlučuju na korištenje alternativnih metoda istraživačkog rada s namjerom otkrivanja istine kao višeg cilja. Naravno, postoje i one škole novinarstva koje tvrde da se o pričama koje se ne mogu istražiti prema pravilima novinarstva uopće ne treba ni pisati[1].
Pitanja koja si svaki novinar treba postaviti jesu – „Trebam li prekršiti baš svako pravilo i sva načela za postizanje svojih ciljeva?“ i „Smije li makjavelizam biti dopušten u novinarskoj profesiji?“.
Baveći se pitanjem etike u istraživačkom novinarstvu američki sveučilišni profesori, članovi Missouri Grupe, napisali su: „Liječnik koji prepiše pogrešan lijek pacijentu krši etički kodeks i može izgubiti pravo na rad. Odvjetnik koji namjerno pogrešno vodi svog klijenta u sudskom procesu može biti optužen za narušavanje etičkog kodeksa i ostati bez posla. Novinar koji prihvati ukradeni dokument i preuzme policijsku istražiteljsku ulogu kako bi snimao privatne razgovore svakako narušava etički kodeks. Ali on može dobiti Pulitzerovu nagradu“[2].
Razlozi kršenja etičkog kodeksa
Previše je priča nastalo zbog krivih razloga. Jedan od glavnih pogrešnih razloga je upravo želja za slavom zbog koje novinari ponekad pribjegavaju alternativnim metodama istraživanja poput lažnog predstavljanja, prisluškivanja i sl. Drugi razlog – ne manje bitan – vezan je uz profit. Korištenje klasičnih metoda u nekim slučajevima može biti jednako učinkovito, ali i dugotrajnije. Pritisak tržišta i vlasnika često je odgovoran za zaobilaženje etičkih kodeksa i pravnih procedura koje zahtijevaju čekanje, a u današnje vrijeme svaka izgubljena sekunda košta. Važno je jedino imati vijest za naslovnicu koja će se prodati.
Stoga treba imati na umu to da su otkrivanje istine i interes javnosti primarni motivi te da želja za napredovanjem i vlastiti uspjeh uvijek moraju biti sporedni, štoviše, treba ih se potpuno odreći. Novinar istraživač treba biti pažljiv u svojoj ulozi – on se uvijek treba pitati za koga i zašto istražuje. Važno je da takav novinar ispita svoje motive prije nego što počne istraživati druge. Ako prilikom procesa preispitivanja vlastitih motiva on shvati da priča za javnost nije toliko važna koliko za njega samoga, tada je vjerojatno najbolje da od čitave stvari odustane. U suprotnom bi mogao nanijeti više štete nego koristi jer gotovo svaka istraga za sobom ostavlja žrtve, htio to novinar ili ne.
Autorica:
Irina Adamović, 19. ožujka 2014.
Ažurirala:
Irena Domitrović, 5. travnja 2020.
Fotografija:
https://www.pixabay.com/
Izvori:
[1] Bešker, I. (2004.) Istraživačko novinarstvo, Zagreb: HND;
[2]Kunczik, M., Mirosavljević, M., Vilović, G. (2009.) Istraživačko novinarstvo, Sarajevo: Friedrich-Ebert-Stiftung.