Godina je 1865. Mjesto radnje je Washington, mjesec travanj, dan četrnaesti. Dopisnik Associated Pressa, iskusni novinar Lawrence A. Gobright šalje sljedeću poruku u New York:

                        Washington, April 14, 1865

                        To the Associated press

                        The president was shot in a theatre tonight and perhaps mortally wounded.

Ovaj kratki izvještaj o atentatu na američkog predsjednika Lincolna često se uzima kao prototip agencijske vijesti koja se temelji na pravodobnosti, istinitosti, objektivnosti i cjelovitosti informacije. Navedeni novinar nije imao dodatnih informacija, on je prenio samo provjerene podatke, a tek kasnije se primio pisanja detaljnijeg izvješća. Takvi standardi poslovanja novinskih agencija očuvani su do danas. Agencijske vijesti karakterizira to što nisu obilježene nikakvim vrijednosnim, ideološkim ili svjetonazorskim kriterijima. Kako i sam Gobright tvrdi: „Moj posao je pisanje činjenica; moje upute mi ne dozvoljavaju bilo koji komentar na činjenice koje same komuniciraju“.

Razvoj agencijskog novinarstva

Međutim, povijest agencijskog novinarstva ide još i dalje od navedene 1865. Prije nego što su postale informacijske meke pune pravodobnih, istinitih i objektivnih podataka, novinske agencije su imale drugačiju ulogu. Na početku su novinske agencije uglavnom bile samo sredstva pomoću kojeg se najjeftinije odvijala trgovina vijesti, plešući na granici između državne represije i građanskih sloboda. Stoga nije ni čudno da pioniri agencijskog novinarstva kao što su Charles-Louis Havas, Bernhard Wolff i Paul Julius Reuter u svoje vrijeme nisu bili na najboljem glasu. Izvorna zamisao o novinskoj agenciji pripisuje se Charles-Louisu Havasu, koji je istoimenu agenciju (HAVAS) osnovao davne 1835. Havas je putem prevodilačkog ureda francuskim novinama nudio prevedene dopise koji su do njega stizali poštom. Kada je preuzeo suparnički prevoditeljski ured, došao je i dan kada je i službeno nastala prva novinska agencija koja se vodila logikom – bez velikih troškova sve brojnijim čitateljima pribaviti zanimljiv i tražen sadržaj. Nakon toga, agencijsko se novinarstvo počelo rapidno širiti po Starom i Novom kontinentu. Razlog tomu su društvene potrebe, nagli tehnološki razvoj, izum telegrafa i širenje telegrafskih kabela te najvažniji čimbenik, razvoj novina i novinarske profesije polovinom 19. stoljeća. Svijet je ubrzo nakon Havasa upoznao Wolffovu agenciju u Njemačkoj te Ruetersovu u Velikoj Britaniji. Također, s druge strane Atlantika, tada je započinjala i povijest izgradnje danas jedne od najmoćnijih svjetskih novinskih agencija – Associated Pressa (AP). Nakon osnivanja većih agencija, koje su razvitkom telekomunikacija i širenjem dopisničkih mreža postale svjetske novinske agencije, u ostalim razvijenim zemljama svijeta krajem 19. i početkom 20. stoljeća polako su počele nicati nacionalne i specijalizirane novinske agencije. Groznica novinskih agencija uhvatila je cijeli svijet. Danas gotovo da ne postoji država koja nema nacionalnu novinsku agenciju. U Hrvatskoj tu ulogu danas kao javna ustanova ostvaruje HINA, a uz nju još djeluju IKA (Informativna katolička agencija) te STINA.

Važnost agencijskog novinarstva i njegove karakteristike 

Agencijsko novinarstvo od svog pojavljivanja u prvoj polovici 19. st. pa sve do danas, po riječima bivšeg ravnatelja IKA-e Antona Šuljića „predstavlja žilu kucavicu sveukupnoga posla u masovnim medijima“. Tijekom tog perioda, agencijsko novinarstvo se potvrdilo te je postalo nezaobilaznim čimbenikom u društvenome životu. Svjetske agencije izgradile su svoj ugled neprestanim usavršavanjem, svojom brzinom izvještavanja i točnošću koja je krasila agencijske vijesti. Unatoč općeprihvaćenoj temeljnoj zakonitosti koja glasi da korektnost prethodi brzini, agencijske vijesti još su uvijek daleko pouzdanije i objektivnije od svih ostalih medija. Premda uniformiranost vijesti koje dobivamo od novinskih agencija može biti nedostatak za korisnike, njihova ujednačenost, kvaliteta, stil i jezična izražajnost daju veliku preporuku za korištenje takvog oblika novinarstva. U današnjem agencijskom novinarstvu nameću se i neki izazovi na koje ono mora smoći snage odgovoriti kako bi sačuvalo svoju jedinstvenu zadaću i poslanje u društvu. Kao odgovor na izazove komercijalizacije, novinske agencije se osim redovitih tekstualnih servisa, danas okreću dodatnim sadržajima kao što su foto servisi, gotove radijske i televizijske vijesti i pripremljeni on-line sadržaji za internetske portale kojima mogu odgovoriti na zahtjeve svojih korisnika.

Razvoj i budućnost agencijskog novinarstva 

Nakon već spomenute Havasa – Wolff – Reuters dominacije koja je trajala od njihova osnutka do početka Prvog svjetskog rata, uslijedilo je razdoblje posvemašne politizacije novinskih agencija koje su imale veliku ulogu u propagandnim i psihološkim ratovima 20. stoljeća. Borba za informacijsku nadmoć i kontrolu nad informacijama tako je iz dana u dan bivala sve veća, budući da su političari otkrili veliku moć koju su im davali mediji. Međutim, za vrijeme Drugog svjetskog rata Reuters i AP su naumili da u poslijeratnoj Europi utječu na stvaranje i razvitak novinskih agencija koje će svoj rad temeljiti na istini i nepristranom informiranju. Slobodan protok informacija tada je zauzeo najvažnije mjesto u povijesti novinskih agencija.

Nakon toga, miješanje država i komercijalnih interesa u rad i izvještavanje novinskih agencija postajao je sve manji. No, ono što je tada činilo prijetnju medijskom profesionalizmu, kroz ideološke opcije, danas se transformiralo u jedan drugi oblik prijetnje kroz umrežavanje i grupiranje s ciljem stjecanja kapitala na bazi nepouzdanih i trivijalnih sadržaja. Također, opasnost za opstanak novinskih agencija pojavila se onog trenutka kada je internet omogućio svakom korisniku da postane pružatelj informacijskih usluga, i to na globalnoj razini. Stoga se samo od sebe postavlja pitanje – hoće li novi razvoj tehnologije dokinuti novinske agencije i poništiti njihovu ulogu u prostoru javne komunikacije? Fjodor Polojac smatra da neće. On u svojoj knjizi „Novinske agencije i agencijsko novinarstvo“ ističe da je preobilje dostupnih informacija, po učincima, jednako njihovoj oskudici. Onda kada je informacija bilo malo, trebalo je puno vremena i truda da bi se do njih uopće došlo, a onda kada je informacija previše, potrebno je isto toliko vremena i truda kako bi se došlo do točnih i pouzdanih informacija. A za to nam savršeno služe novinske agencije.

Agencijsko novinarstvo je specifična vrsta novinarskog izražavanja koje je prilagođeno proizvodnji informacije za raznolike medijske korisnike. Novinske agencije posluju pod visokim etičkim normama i pravilima, a istinitost i objektivnost stavljaju se na prvo mjesto pri kreiranju novinarskih iskaza. Upravo stoga, što ne priznaje novinarsko stajalište i mišljenje, ova vrsta modernog novinarstva može biti korisna najvećem broju korisnika. Ukoliko se novinske agencije uspiju prilagoditi tržištu, nove informacijske i komunikacijske tehnologije ih ne mogu spriječiti u daljnjem uspješnom poslovanju.

 

 

Autor:

Filip Mott, 25. siječnja 2014.

 

Ažurirala:

Tina Hrubi, 19. kolovoza 2020.

 

Fotografija: 

https://www.shutterstock.com/

 

Izvori:

Polojac, F. (2010) Novinske agencije i agencijsko novinarstvo, Zagreb: Plejada;

http://www.newseum.org/news/2010/04/145-years-ago-in-news-history-president-lincoln-was-shot-.html;

http://www.mediaresearch.cro.net/clanak.aspx?l=hr&id=274