Treba li novinare educirati o izvještavanju o manjinskim skupinama i zašto?
Manjinske skupine najranjiviji su dio društva upravo zbog toga što su u manjini u odnosu na većinsko stanovništvo zbog čega je važno poticati njihovu integraciju u društvo s naglaskom na socijalnu koheziju i njegovanje pluralizma. U tom procesu važnu ulogu imaju mediji koji bi trebali poticati na zajedništvo kulturno različitog stanovništva te njegovanje različitosti i tolerancije. Osim toga, mediji kao kreatori javnog mišljenja imaju dužnost pružiti pravu sliku o životu manjina, te im omogućiti da budu ravnopravni dionici javnoga diskursa.
Etička su načela osobito važna kada se govori ili piše o pripadnicima različitih manjinskih skupina. U medijima često dolazi do omalovažavanja, diskriminacije te korištenja nekorektnog političkog govora kada su manjinske skupine u pitanju, pri čemu se većinski narod favorizira. Problem nastaje i kada novinari u brzini, s ukorijenjenim predrasudama potpuno pojednostavljuju priču te tako stvaraju pogrešan dojam o pojedinoj manjinskoj skupini u javnosti (Vilović, 2004: 75).
Posebnu pozornost trebalo bi posvetiti edukaciji novinara i urednika kako bi ubuduće bolje prepoznavali manjinske teme, te kvalitetno izvještavali o njima. Javnost treba informirati o manjinama i manjinskim problemima te potaknuti na njihovo prihvaćanje i rješavanje. Svoju ulogu u promoviranju multikulturalizma mediji mogu ostvariti kontinuiranim izvještavanjem i edukacijom javnosti o manjinskim skupinama u društvu i potrebi njihova prihvaćanja kao i integracije u društvo.
Važno je istaknuti kako mediji imaju ključnu ulogu u suzbijanju diskriminacije, utjecanju na javno mišljenje i promicanju suradnje među različitim društvenim skupinama s naglaskom na poštovanje ljudskih prava svih osoba (Tatalović, 2003: 7).
Norme i standardi novinarskog izvještavanja o manjinskim skupinama
Još od 1954. godine Međunarodni novinarski savez (IFJ) predlaže norme i standarde profesionalnog novinarskog izvještavanja koje uključuju zabranu diskriminacije s obzirom na rasu, spol, seksualnu orijentaciju, jezik, religiju, političko ili nacionalno opredjeljenje. Također, u Bilbaou 1997. na godišnjoj konferenciji Međunarodnog saveza novinara donesen je akt Prime Time za toleranciju, a poslan je i apel kako bi se osvijestile prijetnje za demokraciju poput rastućeg rasnog nasilja, vjerske netolerancije, ratova i genocida zbog etničkog rivalstva te predrasuda prema nacionalnim manjinama, pri čemu je uloga novinara u poticanju ljudskih prava, tolerancije i demokracije primarna (Malović, Vilović, 2006: 280).
Sva međunarodna i europska udruženja profesionalnih novinara strogo preporučuju osjetljivost prema nacionalnima manjinama, te zabranu svakog oblika diskriminacije u masovnim medijima. Od 1993. godine Hrvatsko novinarsko društvo (HND) usvojilo je Kodeks časti koji u preambuli navodi kako je pravo na informaciju, slobodu govora i izražavanje mišljenja jedno od temeljnih ljudskih prava svake osobe bez obzira na spol, rasu, nacionalnost, religijsko ili političko opredjeljenje (Malović, Vilović, 2006: 281-282).
Novinari se danas osposobljavaju za prepoznavanje manjinskih tema i izvještavanje o različitostima. Kao primjer može se navesti program Reporting Diversity Instituta iz Londona, ustanove koja je inicirala program visokoškolske nastave iz izvještavanja o različitostima na šest europskih sveučilišta, uključujući Studij novinarstva na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Program je koncipiran tako da odgovara stanju u medijima jer svaka zemlja ima svoje specifičnosti, naglasak je stavljen na praktični rad, a sve kako bi budući novinari osvijestili potrebu korektnog izvještavanja o manjinskim skupinama. Program je koordinirao prof. dr. Brian Winston sa Sveučilišta Lincoln u Velikoj Britaniji, a svaki profesor razvio je vlastiti izvedbeni program prilagođen specifičnostima studija i okoline. Program nastave obuhvaća četiri temeljna područja: razvijanje osjetljivosti prema različitostima, kako izvještavati o različitostima, izvještavanje o različitostima te društvene različitosti i mediji (Malović, 2003: 14).
Stanje manjina u Hrvatskoj
Prema popisu stanovništva iz 2011., u Hrvatskoj žive pripadnici 22 nacionalne manjine, s nešto manje od 330.000 stanovnika. Svaka manjina zaslužuje da se o njoj izvještava dostojanstveno i istinito. Početkom 21. stoljeća (Kanižaj, 2006: 45) najveći hrvatski dnevni listovi najviše su izvještavali o pripadnicima srpske nacionalne manjine, međutim, udio izvještavanja o manjinama u ukupnom broju medijskih članaka bio je malen. Problematičan je i kontekst izvještavanja o manjinama, naime najviše se o njima izvještava u političkim rubrikama dnevnih novina, na gradskim stranicama, te u crnoj kronici (Kanižaj, 2006: 127). Takvim pristupom javnost o manjinama uči kroz dosta skučenu prizmu, dobiva samo dio informacija pomoću kojih stvara određene stereotipe i predrasude. Mediji bi trebali dati uvid u život manjina, njihovu kulturu i njihov položaj u društvu kako bi se smanjila količina mržnje i netrpeljivosti prema određenim društvenim skupinama, jer su upravo mediji jedina dodirna točka između većinskog stanovništva i dijela manjina.
Ključ uspješnog i korektnog izvještavanja o manjinskim skupinama leži u edukaciji novinara i vođenju profesionalnim etičkim standardima novinarske struke.
Autorica:
Marinela Katona, 6. studenog 2013.
Ažurirala:
Irena Domitrović, 5. travnja 2020.
Fotografija:
http://bit.ly/1aoYmtb
Izvori:
Malović, S. 2003. „Izvještavanje o različitostima: edukacija u prvom planu.“ U: Međunarodne studije, godište 3, broj 3, str. 9-17
Malović,S., Vilović,G. 2006. National Minorities and Media in Croatia: Modest Steps Forward U: Bauer, T. A., Vujovic, O. (ur.) 2006. Media and minorities in South East Europe. SEEMO. Belgrade, str. 273-285
Tatalović, S. 2003. „Mediji i nacionalne manjine.“ U: Međunarodne studije, godište 3, broj 3, str. 5-8
Vilović, G. 2004. „Napredak, ali predrasude su vidljive.“ U: Malović, S. (ur.). 2004. Bogatstvo različitosti. Izvori. Zagreb, str. 71-81
Kanižaj I. 2006 „Manjine-između javnosti i stvarnosti“ ICEJ, Zagreb