Na službenoj internetskoj stranici Elliotta Erwitta simpatično je i jednostavno, kao crtica iz osobnog života, navedeno kako Elliott Erwitt voli djecu i pse; pa smo mi, Djeca medija, posvetili nekoliko redaka ovom prije svega izvrsnom fotografu, ali i čovjeku za kojeg se može reći da objedinjuje sve medije.

Elliott Erwitt rođen je 26. srpnja 1928. u Francuskoj u ruskoj imigrantskoj obitelji. Promijenio je mnoge adrese te se, primjerice, školovao u SAD-u, a 1949. ponovno vratio u Europu gdje i započinje njegova profesionalna fotografska karijera. Iako je nekoliko godina kasnije regrutiran u američku vojsku, unatoč vojnim dužnostima nastavio je fotografirati za razne publikacije zbog čega je 1953. pozvan pridružiti se međunarodnoj fotografskoj agenciji „Magnum”. Agencija je nastala kao svojevrsni osvrt na Drugi svjetski rat koji bi vizualno prikazao što se u ratnim i poratnim godinama događalo s ljudima u svijetu. Od tada je Erwitt aktivni član ove prestižne agencije koji je više puta izabran i za njezina predsjednika.

Filmom se Erwitt počeo baviti 70-ih godina prošloga stoljeća, producirajući za HBO dokumentarne filmove, satire i komedije. Njegove su knjige, fotografski eseji, ilustracije i reklamne fotografije, u prethodnih 50 godina, obišle svijet. Surađivao je s raznim časopisima, a svoje slobodno vrijeme posvećivao stvaranju knjiga i organiziranju izložbi svojih djela za muzeje i galerije diljem svijeta. Ipak, Erwitt skromno kaže kako je on, osim što je profesionalni fotograf i amaterski, smatrajući najboljima upravo svoje amaterske fotografije. Fotografija je za njega umijeće primjećivanja, pronalaženja nečeg zanimljivog na uobičajenim mjestima, koje zapravo nema veze s onim što vidiš, već s načinom na koji to nešto gledaš.

Upravo je stoga svoje nezadovoljstvo elektroničkom manipulacijom fotografija opisao riječju „odvratnost” jer je Photoshop i lakoća kojom se danas može stvoriti slika degradirala opću kvalitetu fotografije. Njegova je pak fotografska filozofija jednostavna, a crno-bijele fotografije duhovite, pomalo satirične, očitavajući autorovu sposobnost „hvatanja” trenutka. „Cijenim jednostavnost, pravu ljepotu koja nadilazi vrijeme uz malo dovitljivosti i eklekticizma koji čine život zabavnijim”, navodi Erwitt.

Jednom je, također izjavio, kako on samo reagira na ono što vidi; kad iziđe van, ne iziđe kako bi fotografirao pse i brojne su mu fotografije s ljudima, nekoliko ih je s mačkama, ali da mu se čini da su psi nekako suosjećajniji. Iako su njegove fotografije djece i životinja na prvi su pogled duhovite, može ih se, citirajući njihova autora, dvojako komentirati: „Neki kažu da su moje fotografije tužne, neki da su smiješne. Tužno i smiješno, nije li to zapravo ista stvar?” Njegova želja za budućnost fotografije je da, imajući sadržaj, a ne samo formu, probude znanje i osjećaje.

 

 

Autorica:

Mirta Andrlon, 18. studeni 2013.

 

Ažurirala:

Tina Hrubi, 1. srpnja 2021.

 

Fotografija:

https://www.elliotterwitt.com

 

Izvori:

http://www.elliotterwitt.com/lang/en/index.html

14 Lessons Elliott Erwitt Has Taught Me About Street Photography

http://www.brainyquote.com/quotes/authors/e/elliott_erwitt.html

http://www.mymodernmet.com/profiles/blogs/elliott-erwitt-classic-photography