Emotikone ili takozvane „smajliće“ redovito koristimo u svojoj neformalnoj pisanoj komunikaciji, odvijala se ona preko elektroničke pošte, programa ili stranica za dopisivanje, sms poruka ili društvenih mreža. Međutim, mnogima je nepoznata njihova povijest, ali i važnost u današnjoj online komunikaciji.
Prvi „smješko“
Prvog okruglog žutog „smješka“ dizajnirao je Harvey Ball davne 1963. godine. Sve je počelo kada ga je tvrtka The State Mutual Life Assurance Company unajmila da kreira nasmiješeno lice kako bi podigla moral i srčanost svojih zaposlenika, odnosno kako bi se oni više smješkali dok vode telefonske razgovore i obavljaju druge poslove. Kreiranje „smješka“ bilo je gotovo za 10 minuta, a tvrtka je od njega napravila dugmad, bedževe, postere i slično. Ubrzo je „smješko“ postao internacionalni znak, a s obzirom na to da ga Ball nije zaštitio autorskim pravima, za njegovo osmišljavanje dobio je svega 45 dolara.
Izumitelj bočnog „smješka“ kakvog danas koristimo u online komunikaciji je Scott Fahlman. Kao profesor na Sveučilištu Carnegie Mellon, primijetio je problem razlučivanja ozbiljnih objava na oglasnoj ploči od onih neozbiljnih. Stoga je osmislio rješenje i napisao: „Predlažem da sljedeći slijed znakova obilježava šalu: 😀 . Čitajte ga bočno. Zapravo, vjerojatno je više ekonomično označavati stvari koje nisu šale, s obzirom na trenutne trendove. U tu svrhu koristite 🙁 „.
Moglo bi se reći da su emotikoni postali popularni pojavom brzog online komuniciranja, odnosno „instant messaginga“. Takav oblik komunikacije bio je AOL-ov Instant Messenger koji je bio popularan 1990-ih, a korisnicima je ponudio 12 emotikona – od ljubljenja do plača, što je svakako pomoglo korisnicima u prijenosu širokog raspona svojih emocija.
Percepcija emotikona
Emotikoni su postali neizostavan dio online komunikacije, a znanstvenici Fakulteta psihologije sa Sveučilišta Flinders tvrde da emotikoni mijenjaju i način na koji funkcionira naš mozak. Dr. Owen Churches i njegovi kolege došli su do zaključka da su emotikoni postali važni u tolikoj mjeri da na njih reagiramo jednako kao na ljudsko lice.
Na određene izraze lica reagiraju dijelovi mozga poput oksipitotemporalnog korteksa, no jedino u slučaju kad emotikon nije postavljen obrnuto. Naime, 20 ispitanika koji su sudjelovali u istraživanju dr. Churchesa, reagirali su na emotikone na jednak način, ali samo onda kada su emotikoni bili postavljeni u običajenom obliku, s lijeva na desno, 🙂 . Kad su bili prikazani obratno, s desna na lijevo, (-: , kao što je to čest slučaj, nije uočena očekivana reakcija u korteksu. Dakle, ne uspijevamo ga spontano doživjeti kao izraz ljudskog lica.
Dr. Churches kaže kako su emotikoni nova vrsta jezika, a naš je mozak za njegovo dekodiranje morao usvojiti novi obrazac aktivnosti. „Ne postoji urođeni odgovor živčanog sustava na emotikone. Prije 1982., kad je dokumentirana prva upotreba tog simbola nasmiješenog lica, nije bilo razloga da emotikon “:-)” aktivira dijelove korteksa koji reagiraju na izraze lica, no sada je drugačije jer smo naučili da upravo taj emotikon predstavlja lice“, navodi dr. Churches.
Autorica:
Tina Hrubi, 7. travnja 2014.
Ažurirala:
Dunja Nekić, 6. travnja 2020.
Tina Hrubi, 20. srpnja 2020.
Fotografija:
https://pixabay.com/
Izvori:
http://www.muller-godschalk.com/history.html,
http://abcnews.go.com/blogs/technology/2012/09/emoticons-turn-30-a-brief-history/