Istinitost je temelj novinarstva. Nijedna druga kategorija nije tako jednostrana kao istina. Istinitost je cilj kojem bismo svi trebali težiti, ne samo u novinarstvu, nego i životu općenito. Ona je najbolji put k izvršavanju zadanih ciljeva.
Uz vijest, izvještaj je najučestaliji oblik novinskog izvještavanja. Izvještaji su tipični opisni tekstovi, odnose se na način na koji se događaji odvijaju. Izvještava se nekoga o nečemu. Izvještajem se izlažu prije svega činjenični elementi o događaju. Kao obaveza izvjestitelja na prvom je mjestu poštivanje činjenica, tako da bi primatelj poruke imao mogućnost saznati sve bitno o svim relevantnim elementima događaja. Iz takvog zahtjeva proizlaze određena pravila ponašanja koja obvezuju izvjestitelja da ne smije arbitrirati opisujući događaj, odnosno subjektivno birati činjenice koje se odnose na njega. Izvjestitelj je obavezan na točno, istinito i potpuno izvještavanje o događaju, uz sankciju ako postupi protivno etičkoj i zakonskoj normi.
Izvještavanje mora biti objektivno i istinito
Najbolji način da izvještajna poruka bude doista takva jest da se čitatelj uživi u ulogu izvjestitelja. Taj položaj može zauzeti jedino ako su mu činjenice bile istinito i vjerno prenijete. Katkad je to vrlo teško, a izvještaj se često doživljava kao svojevrsno bacanje novog svijetla na zbivanje. Uz istinitost su usko vezani objektivnost i odgovornost. Ne skupiti, na primjer, sve važne činjenice potrebne za objektivan izvještaj i krivo ih ili nedovoljno stručno ocijeniti, znači preuzeti rizik da se zaključci o događaju donose na manjkavoj činjeničnoj podlozi.
Objektivnost u prvom redu znači poštovati neke osnovne zahtjeve kao što su: u informaciji navesti riječi kako su doista bile izgovorene, izvijestiti o događaju upravo onako kako ste ga kao svjedok vidjeli, brojke precizno navoditi, o svakoj riječi voditi računa naročito o onoj koja bi mogla smetati istini. Dakle, objektivnost je stvarnost bez osobnih sudova.
Istinito izvještavanje također je i svojevrsna zaštita od sudskih tužbi. Novinarska praksa prepuna je primjera kada izvjestitelji vrlo jasno i nedvosmisleno nekoga okrive za razne prekršaje i zlodjela, od posve banalnih, kao što su pločnici neočišćeni od snijega, preko nenamjerno izazvanog požara, prometne nesreće, sve do ubojstva. Izvjestitelj zaista često nije vidio kako je Ivan Horvat podmetnuo požar ili prošao kroz crveno svijetlo na semaforu, ali je to napisao jer je dobio informaciju od policije, sudca istražitelja ili državnog odvjetnika. A što ako su oni pogriješili?! Novinar ne bi smio objaviti ništa što ne može obraniti na sudu!
Razlozi neistinitog, lažnog ili polu-istinitog izvještavanja
Za razliku od istine kojoj uvijek treba težiti, neistina, laž ili poluistina su također dio manipulacije medijima i javnosti. Izvjestitelj ne smije upasti u zamke interpretacije ili nagađanja, nego se treba držati onoga što je nedvojbeno provjereno. Ako nema dovoljno činjenica ili ih je teško provjeriti bolje je pričekati s izvještajem i pokušati doći do novih podataka nego pod pritiskom rokova objaviti nešto netočno.
Tipični uzroci pogrešaka, odnosno neistinitog, lažnog ili polu-istinitog izvještavanja jesu nepažnja, neznanje, nepouzdani izvori, neiskustvo ili brzina pisanja. Pod nepažnjom smatramo greške u pisanju. One znaju biti vrlo neugodne, ali se događaju uglavnom slučajno i nisu tako česte. Primjerice, jednom je u novinama umjesto zbirka pisalo zbrka pjesama. Iz tog primjera vidimo koliko izostanak samo jednog slova može donijeti brojne neugodnosti. Neiskustvo možemo povezati s nepouzdanim izvorima. Uzrok te vrste pogrešaka može biti naivnost ili brzopletost. Rok predaje tekstova najčešći je izvor nervoze i stresa, što također uzrokuje greške u pisanju. Pritisak vremena doista je velik i jedini je pritisak kome se ne može ništa suprotstaviti, osim da se poštuje. Ono je imperativ posla.
I senzacija je dio, odnosno uzrok neistinitog izvještavanja. Pozornost svojih konzumenata mediji često žele izazvati različitim senzacijama, pa u nedostatku stvarnih, dodaju senzacionalne, ali i teško provjerljive vijesti. Senzacija samo nakratko podiže novinara na tron i zato bi on uvijek trebao pronaći način za istinito izvještavanje jer će jedino tako moći postati i održati titulu časnog novinara.
Autorice:
Ana Milas, Jelena Šaško, Inoslava Bukal, Iva Gotal, 23. svibnja 2013.
Ažurirala:
Tina Hrubi, 20. kolovoza 2020.
Fotografija:
https://www.shutterstock.com/