„Stvarnost koju nam prenose mediji vrlo jasno određuje granice onoga što mislimo da smo u svijetu kao ljudi i onoga što mi mislimo da na ovom svijetu radimo. Čuvari otvaraju vrata u dva smjera, unutra i van. Prema Bennettu, vijesti su postale surogat savjesti čovječanstva.”
Vremena se mijenjaju, novinarstvo napreduje, ali standardi uglavnom ostaju isti. Suvremeno novinarstvo trebalo bi biti istinito, točno, uravnoteženo, pošteno i nepristrano. Često možemo čuti da su mediji četvrta vlast ili sedma sila, čime se želi naglasiti moć i odgovornost koju imaju mediji. Uloga je novinara u društvu velika jer kroji javno mišljenje i samim je tim odabir događaja koji će postati vijest iznimno važan u ovoj struci. Od novinara se traži sažeto i razumljivo izražavanje. Ono koje će biti shvatljivo kako djeci u osnovnoj školi, tako i akademskim građanima.
Odabir vijesti
Mediji imaju ulogu gatekeepera, čuvara koji otvaraju vrata samo nekim informacijama. Stvarnost koju nam prenose mediji vrlo jasno određuje granice onoga što mislimo da smo u svijetu kao ljudi i onoga što mi mislimo da na ovom svijetu radimo. Čuvari otvaraju vrata u dva smjera, unutra i van. Prema Bennettu, vrata se često otvaraju da bi pustili van vijest koju šalju politički insideri, ali se rijetko otvaraju onima koji izvana žele nešto poručiti. Vijesti su postale surogat savjesti čovječanstva. Lyle Spencer kaže da se vijest može definirati kao bilo koja točna činjenica ili ideja koja će zanimati veći broj ljudi, a od dvije vijesti koja ih zanima, bolja je ona točna. Također, mora dati odgovore na 5W+H – tko, što, kada, zašto, gdje i kako (odnosno na engleskom who, what, when, why, where and how). Kako bi događaj postao vijest, treba proći određenu selekciju. Prema Gansu, selekcija vijesti je zatvoren kružni proces koji se odvija između izvora vijesti, novinara i primatelja vijesti. U tom procesu svi imaju moć selekcije. Novinar daje čitatelju, slušatelju ili gledatelju uvid u određeni događaj.
Sherry Ricchiardi navodi kriterije za izbor vijesti koji su uopćeni i koji određuju hoće li događaj postati vijest ili ne. Elementi koje bi događaj trebao imati su relevantnost, značajnost i korisnost. Različite medijske kuće ili različiti novinari te osnovne smjernice pri odabiru vijesti upotrebljavaju u specifičnim kontekstima. Unutar tih smjernica postoji još nekoliko važnih čimbenika koji određuju što će postati vijest. To su utjecaj, pravovremenost, blizina, važnost, publika, neobičnost i sukob. Što više čimbenika poput sukoba, blizine (…) događaj ima, dobiva veću mogućnost da postane značajna, korisna i relevantna vijest. Novinari su ti koji odlučuju što će postati vijest, a što ne.
Važnost pravovremenosti vijesti
Danas je brzina svojevrsni imperativ u novinarstvu, novinari moraju biti sposobni obavljati više poslova odjednom – snimanje, fotografiranje, pisanje same vijesti, lektoriranje i zbog toga je bitan element pravovremenosti. Ako je vijest u pravo vrijeme objavljena, daje priliku ljudima da sudjeluju, a ne da budu samo promatrači. Utjecaj je važan jer veći broj ljudi koji su zahvaćeni određenim događajem daju veću mogućnost da će događaj postati vijest. Ljudi će biti više zainteresirani za ono što se događa u njihovoj neposrednoj blizini i zbog toga je ona jedan od elemenata koji su važni za selekciju. Što je poznatije ono o čemu je riječ, vijest postaje važnija. Sukob i neobičnost sami su po sebi zanimljivi. I na kraju, neizostavan je element publika zbog činjenice da različiti ljudi imaju različite interese.
Novinari imaju veliku ulogu u oblikovanju javnog mnijenja i samim tim ovaj proces selektiranja događaja i vijesti koje su važne, odnosno onih koje to nisu, moraju uzeti kao ozbiljan zadatak i odgovorno tome pristupiti, iz razloga da ono što se dogodilo npr. u Americi, mi ćemo gledati onako kako nam je novinar to i prenio.
Autorica:
Marija Pastuović, 29. rujna 2013.
Ažurirala:
Tina Hrubi, 20. kolovoza 2020.
Fotografija:
https://www.shutterstock.com/
Izvori:
Stjepan Malović, Osnove novinarstva, 2005. Zagreb
Michael Kunczik, Astrid Zipfel Uvod u znanost o medijima i komunikologiju, 2006. Zagreb