Dan bez političkih vijesti? Politički izbori bez medijskih kampanja? Izbori bez javne objave rezultata? Taj bismo scenarij teško mogli smjestiti u jedno demokratsko ozračje. Mogli bismo nastaviti niz sličnih pitanja, stoga se i pitamo zašto su mediji „četvrta vlast“ i koje je njihovo značenje u suvremenim – tzv. medijskim demokracijama?
Masovni su mediji zauzeli važno mjesto u našoj svakodnevici. Kroz uloge informiranja, obrazovanja i zabave, u suvremenom društvu mediji su grčka agora na kojoj se saznaju novosti, na kojoj se govori i razgovara, polemizira i problematizira. Posao političara nezamisliv je bez uloge medija kao posrednika u prenošenju i usvajanju političkih odluka. Zahvaljujući njima, svaki je građanin upućen u politička zbivanja iz zemlje i iz svijeta te se lakše orijentira u društvu, jednostavnije donosi odluke, a u konačnici i formira svoj stav o određenim političkim i drugim pitanjima. Posljednje pridonosi procesu formiranja i javnog (ili javnih) mišljenja što osobito zanima političare, pa se natječu za medijski prostor u kojem bi ostavili što snažniji dojam na svoju interesnu javnost nastojeći tako ukazati na vlastitu podobnost i kredibilitet u obavljanju političkih dužnosti. Dakle, mediji su – uz izvršnu, zakonodavnu i pravosudnu – „četvrta vlast“ zbog količine i težine informacija kojima raspolažu, a koje utječu na pojedinca i društvo.
Sloboda medija te sloboda izražavanja i informiranja jedan je od najvažnijih principa medija i preduvjet njihova djelovanja u demokraciji. To uključuje i nastojanje da se zakonima za uređivanje medijskog sustava onemogući cenzura vladajućih, a da se medijski prostor omogući svim relevantnim izvorima informacija, od državnih do onih raznih društvenih grupa. Vijeće Europe također posvećuje dio rada upravo ovoj sferi te se zalaže za slobodan protok informacija i ideja preko granica, za razvoj pravnih i drugih instrumenata te mjera kojima se osigurava da zakoni, mjere i medijske politike idu ukorak s tehnološkim dostignućima te izmjenama u medijskim propisima. Kako bi potvrđivalo brigu o slobodi medija, Vijeće Europe redovito održava ministarske konferencije koje su posvećene ovim temama. Uz ovaj princip, veže se i princip jednakosti: medijski prostor mora biti jednako dostupan svim političkim opcijama i oglašivačima, a s druge strane i građani trebaju imati jednake mogućnosti pristupa javnim medijima. Naposlijetku, važna je i raznolikost – u tipovima medija, sadržajima, teritorijalnom obuhvatu, kao i u jeziku, kulturnim sadržajima i politici. U hrvatskim medijima raznolikost sadržaja osobito se zahtjeva od javnih medija, prije svega od hrvatske javne televizije, a to nije nimalo lak zadatak pored konkurentnih komercijalnih televizija koje se pretežno zabavnim sadržajima okreću masovnoj publici.
Iako se čini da su ovi vrijednosni kriteriji pokazatelji razine demokratičnosti medija, vlasništvo i medijska koncentracija danas su postali središnje pitanje suvremene medijske demokracije. Naime, u mnogim državama vlada monopol nad medijima, a velike korporacije tržišnim mehanizmima uvelike mogu naštetiti prethodno naglašenoj slobodi. Današnja moderna država mora posvetiti dobar dio zakonodavstva uređenju tržišnog natjecanja između medija, kupovini i dobivanju koncesija za rad, osnivanju novih medija te onemogućavanju monopolizacije medijskog prostora. Hrvatska slika medijskog sustava također zahtijeva isto, a provodi se Zakonom o medijima i Zakonom o elektroničkim medijima. Njima se štite vrijednosti pluralizma i raznovrsnosti medija te tržišno medijsko natjecanje, a koje se štite i Ustavom Republike Hrvatske.
Uređeni zakonski propisi i njihovo poštivanje, ali i opće djelovanje sukladno samoj misiji medija – služiti građanima – neophodno je za očuvanje raznolikosti, pluralizma i uredničke neovisnosti kao temelj demokratičnih medija.
Autorica:
Silvia Lunjek Majcog, 6. svibnja 2013.
Ažurirala:
Tina Hrubi, 26. veljače 2021.
Fotografija:
medium.com