Kad god se sretnem s pitanjem postavljenim u naslovu ove kolumne, pokušavam pronaći pouzdane znanstvene podatke o utjecaju filmskoga nasilja ne samo na djecu, nego i na mlade i odrasle. I već se u toj „pustolovini početnog pitanja“ susrećem – vjerojatno zajedno s vama – s prvom tvrdnjom: Stvaran utjecaj filma na gledatelje – bilo koje dobi – nije lako odrediti. Neki, naime, smatraju da je moć filma tako snažna da može utjecati na porast nasilja u određenoj populaciji ili u nekoj državi, dok drugi podastiru dokaze kako je određena vrsta nasilja u filmu čak i pozitivna, ili barem „katarzična“. Nije mali broj znanstvenika koji utemeljeno tvrde da je film danas sveprisutan, da oblikuje, da upravlja i stvara svijest, ali i oblikuje savjest pojedinca, te ima velik utjecaj i na sveukupno javno mnijenje. Velika moć za sobom povlači i veliku odgovornost.
Čak se i oni koji smatraju da je primarna funkcija filma da informira i obrazuje, a samim tim pozitivno utječe na gledatelje, slažu s tvrdnjom da film ima veliku moć i odgovornost. Upravo zbog toga i u Hrvatskoj kao i drugdje u svijetu postoje propisi i zakoni kojima se ograničava filmsku moć, zapravo moguću neodgovornost onih koji se bave i proizvode filmove. Takvo ograničavanje filmske slobode neki će nazvati cenzurom, a neki će reći da je riječ o pedagoškoj mjeri. Zvuči ironično, ali je doista tako: i odrasli – koji tako rado nameću „pedagoške mjere“ – trebaju ponekad nekoga tko će ih upozoriti da sve što čine baš i nije dobro, a niti ne koristi onima kojima je namijenjeno.
Čini mi se da je u nekim glavama još uvijek nedovoljno prisutna svijest o važnosti sadržaja filma. Svi znamo da gotovo svaki film prikazuje čovjeka, njegovu sudbinu i način života – stvaran ili izmaštan – ali je baš sadržaj taj koji se iz filma u film mijenja i baš zbog sadržaja nije rijedak slučaj negativnih stavova ne samo prema pojedinom filmu s nasiljem, nago prema mnogim drugim filmovima. Negativan stav prema filmu velikim dijelom nastaje zbog zabrinutosti javnosti za moralno zdravlje mladih gledatelja, budući da postoje razlike u percipiranju filmskog sadržaja kod mladih i odraslih gledatelja.
Možemo navesti, primjerice, da su djeca i mladi emocionalno angažiraniji tijekom gledanja filmova. Oni se dublje uživljavaju u filmsku radnju i poistovjećuju s likovima. Njima se tako puno lakše mogu sugerirati određena društvena ponašanja, modeli življenja i životne vrijednosti. Činjenica je stoga da je utjecaj filma na mlađe gledatelje snažniji nego na odrasle gledatelje. O tome moramo voditi računa, pa evo nekoliko savjeta i preporuka: nemojmo prigovarati djeci i mladima zato što gledaju filmove koji su nasilni. Pokušajmo razumjeti i razgovarajmo s njima. Pitajmo se zašto žele gledati baš taj film, što ih je na to ponukalo, što osjećaju? Kad god možemo, gledajmo filmove, posebno one za koje znamo da su nasilni, s djecom. Nemojmo donositi zaključke unaprijed i osuđivati: pitajmo se zašto neko dijete baš sada želi gledati neki nasilni film? Je li imalo neko loše iskustvo, je li ga nešto uznemirilo, a o tome ne može razgovarati pa traži neki „drugi izlaz“?
Nemojmo ni zabranjivati. Zabrana ili cenzura nije dobra mjera: ona ne štiti djecu i mlade od neprimjerenih i nasilnih sadržaja na filmu. Naša je dužnost objašnjavati i voditi. Zato bismo svi zajedno sve one koji su uključeni u proces proizvodnje filma morali pozvati i poručiti im: Proizvodite kvalitetne filmove! Dakako, svi se razlikujemo po svojim načelima, uvjerenjima, stupnju obrazovanosti, dobi, spolu, mjestu i uvjetima odrastanja, te da znamo kako filmovi ne ostavljaju jednak učinak na svu djecu, mlade ili sve odrasle gledatelje. No, želimo gledati dobre filmove i upravo te dobre filmove ponuditi i preporučiti našoj djeci i mladima. Jednako tako, premda znamo da film ne mora nužno poticati na nasilje, na kriminal ili pak dovesti do otuđenja čovjeka, ne mislimo da je potrebno prikazivati nasilje u njima jer, htjeli mi to priznati ili ne, ono ipak utječe na ponašanje djece i mladih puno dublje nego je to u prvome trenutku vidljivo.
Autor:
prof. dr. sc. Danijel Labaš, 30. prosinca 2012.
Ažurirala:
Ivana Folo, 26. veljače 2021.
Fotografija:
Flickr.com
Izvor:
Školske novine, 6. studenoga 2012.