„Svaka je osoba jedna poruka.“ (citat iz knjige „Poruka – to ste vi“ autora Ailesa Rogera)
Neverbalna komunikacija
Poruka koja se šalje u komunikaciji ne sastoji se samo od riječi kojima se netko služi, nego i od signala koje ta osoba šalje o sebi. Ona poručuje o tomu kakva je uistinu osoba preko pogleda, izraza lica, kretanja, stava, visinom, tonom i intenzitetom glasa. Iskrenost same poruke koja se izgovara verbalnim putem, najbolje se očituje govorom tijela. U prvih devedeset sekundi javnog nastupa publika će stvoriti oko devedeset posto slike o govorniku i on više nikada neće imati priliku promijeniti taj dojam. Također, interaktivan odnos koji se uspostavlja u prvih sedam sekundi jako je važan. Neka istraživanja pokazuju da ljudi počnu oblikovati svoje mišljenje u prvih sedam sekundi nakon upoznavanja što se često naziva „halo efektom“.
Uglavnom se sve događa bez riječi – komunikacijom pogleda, lica, tijela i držanja. Na taj način svjesno ili nesvjesno signaliziramo drugima što je stvarni cilj našega susreta. Stoga je važan položaj tijela koji publika odmah uoči. Uspravan položaj s glavom koja bez ikakve ukočenosti počiva na ispravljenoj, ali elastičnoj kralježnici. To je stav pobjednika kojega publika odmah tako registrira i cijeni jer osjeća sigurnost.
Ima mnogo tehnika kojima se u raznim literaturama priprema govornika za javni nastup. Problem je što te tehnike ne uče samo dobri i pošteni govornici, nego i manipulatori. Stoga je, ponekad, izuzetno teško razlučiti dobrog od manipulativnog govornika.
Dobar govornik
Ralph Waldo Emerson jednom je rekao: „To što jeste govori mi toliko glasno da ne čujem što kažete!“. Najčešće se za dobrog govornika kaže kako posjeduje karizmu. Riječ karizma bogata je značenjem, ali često je pogrešno protumačena. Kao što Ailes Roger navodi, potječe od grčke riječi kharisma, što znači milost ili božanski dar, a korijen joj je kharis, što znači sklad. Tako su u prošlim vremenima označavali proroke i velike govornike koji su ljude nadahnjivali i podučavali ili im pokušavali prenijeti vlastito iskustvo i doživljaj svijeta. Biti govornikom, u to vrijeme, smatralo se velikom časti. Govorništvo je bilo poziv i dar, nužno povezan s etikom i moralnošću, te pravilnim načinom življenja. Dobar govornik mogao je biti samo dobar čovjek. I danas vrijedi isto pravilo. Stoga je moguće prepoznati dobrog i poštenog govornika – govornika koji radi i djeluje u korist društva kojemu pripada. Za njega će narod (publika) govoriti kako ima karizmu koja privlači. Preko njegovog govora tijela, jer kao što Roger kaže – „pravi komunikator komunicira cijelim svojim bićem“, moći će se uočiti iskrenost njegovih namjera.
Gledajući s tehničke strane, Renata Fox kaže kako postoji šest pravila kojima se prepoznaje dobar govornik: on promatra osobe s kojima komunicira barem šezdeset posto vremena i povremeno se nasmiješi, koristi se „otvorenim“ držanjem tijela, naginje se prema sugovornicima, na pitanja ili izlaganja slušatelja reagira znakovima aktivnoga slušanja (primjerice kimanjem glavom), povremeno, ako je to moguće, s osobama uspostavlja fizički kontakt i dolazi među svoju publiku, ton mu je umjeren, smiren i pouzdan.
Dobar govornik ima siguran i samouvjeren nastup te poštuje svoju publiku. Nastupa zbog nje, a ne radi sebe i to jasno pokazuje. Unosi energičnost i iskrenost u svoj nastup. Njegove riječi nadopunjuju njegovi pokreti. Ni u čemu ne pretjeruje. Pravi govornik uči od svoje publike te praktično primjenjuje staru latinsku izreku: „Que docet, discit“ („Onaj tko poučava i uči“).
Manipulator
Oni koji lažu ili su nešto skrivili moraju živjeti sa saznanjem svojih laži. Istina, nekim manipulatorima to neće biti teško, ali obično će limbički dio mozga reagirati svjesno i trenutačno, bez razmišljanja, te odaslati signale koji mogu otkriti laž. Stoga, ako nisu vješti manipulatori, teško će u takvom stanju postići stanje ugode i sakriti znakove uznemirenosti (mikrogeste). S druge strane, neki manipulatori pokušavaju kontrolirati druge ljude tako da dominiraju razgovorom, govore presporo, ponavljaju se ili se služe drugim manipulativnim tehnikama. Primjerice, pokazuju zlovolju ako ih se prekida ili ako moraju predati riječ nekome drugome. To je kontrola u negativnom smislu i ne smije ju se zamijeniti s kontrolom okružja.
Naime, dobar govornik kontrolirat će okružje shvaćajući da ga skupina, zapravo, stavlja u položaj vođe radi društvene dobrobiti, u kojem ostali prate njegove poteze. S druge strane, manipulator će voditi određenu skupinu samo radi vlastitih potreba i koristi. Stoga, manipulator najčešće želi ući u javni prostor i preuzeti kontrolu, upasti u tuđi prostor i nametnuti se u želji da zabljesne i impresionira. Time misli da posjeduje karizmu. Zbog toga nosi, ovisno o vrsti manipulacije, „ispravnu“ odjeću, ima čvrsti stav, snažno upravlja pogled u druge ljude. Sve to, zapravo, izluđuje publiku ako osjeti sitne znakove neiskrenosti.
Autorica:
Monika Zekić, 10. listopada 2013.
Ažurirala:
Antonela Matijević, 3. travnja 2020.
Fotografija:
https://images.pexels.com
Izvori:
Ailes, R. (2004) Poruka – to ste vi. Libera Editio: Zagreb.
Pease, A. (1991) Govor tijela. AGM: Zagreb.
Gottesman, D., Mauro, B. (2006) Umijeće javnog nastupa. Naklada Jesenski i Turk: Zagreb.
Fox, R. (2001) Poslovna komunikacija. Hrvatska sveučilišna naklada: Zagreb.