Obitelj je kamen temeljac. Uči nas o komunikaciji, definiranju odnosa, ali i o vlastitoj identifikaciji i iako je to naša „primarna točka referencije i identifikacije pojedinaca“ (Hrvatska enciklopedija, n.p.), obiteljski odnosi promijenili su se dolaskom novih medija u naše živote.
Tang-Mui Joo i Chan-Eang Teng (2017) tvrde kako je ključan faktor uspješnosti obiteljskog odnosa komunikacija između članova obitelji zbog stjecanja međusobnog povjerenja, a međusobno povjerenje je kamen temeljac svih odnosa. No, ono što nam se događa danas – u medijski posredovanom svijetu – jest da se sve više mladih žali na opčinjenost i zauzetost roditelja s mogućnostima koje im nudi nova tehnologija. Dakako, uređaji za umrežavanja omogućili su obavljanje više radnji istovremeno, na primjer kuhanje ručka, odgovaranje na poslovan „e-mail“ i razgovor s djetetom, a zauzeti roditelji takav „multitasking“ definiraju kao dobitak vremena više nego li kao gubitak. I da, možda to i jest dobitak na vremenu s obzirom na svestranost radnji, no nesumnjivo rezultira gubitkom kvalitetne komunikacije s djetetom koja bi trebala biti svjesna, prisutna, aktivna i usmjerena isključivo prema sugovorniku – djetetu.
Paradoks stalne prisutnosti i usamljenosti
Tako sljedeći svoj primjer i shvaćajući kako je virtualna dostupnost nadohvat ruke, roditelji kupuju djeci mobilne uređaje kako bi ih imali pod kontrolom i znali gdje su kada nisu kod kuće. U teoriji ovaj način kontrole čini se prihvatljiv, čak i logičan, no u stvarnosti se događa protu-efekt. Naime, dijete će taj isti mobitel gledati kao priliku za slobodu i privatnost. Štoviše, Sherry Turkle (2012) navodi kako se većina mladih ispitanika (koji su povezani s roditeljima na društvenim mrežama) požalila da se „osjećaju kao u klopci, s manje slobode“. Neminovno je, dakle, da je stalna dostupnost velika enigma današnjice, dok, s jedne strane, olakšava roditeljima da znaju gdje su im djeca i smanjuje brige, s druge strane, djeca reagiraju sasvim suprotno od očekivanja roditelja, te skrivanjem i nejavljanjem uzrokuju još veću zabrinutost. A nije ni to jedini paradoks novih komunikacijskih mogućnosti, nastavlja Turkle (2012), nevjerojatno je i kako nam je umreženost omogućila više vremena s bližnjima, a istovremeno sve manje pažnje prema njima. Takve obitelji naziva „postfamilijarne obitelji“, a karakterizira ih samoća u „kvazi-zajedništvu“. To su kućanstva gdje je svatko sam u svojoj sobi, no povezan virtualno u neku vrstu zajedništva. Tome u prilog ide i podatak da većina mladih koji slobodno vrijeme provode na popularnim društvenim mrežama smatra da nemaju dovoljnu potporu od roditelja, te se često osjećaju usamljeno i izgubljeno.
Nesumnjivo je da su društvene mreže i novi mediji promijenili koncept obiteljskih odnosa. Nova tehnologija nudi mladima neovisnost od roditelja i stvaranje vlastitog društvenog života i dok mladi vide umreženi društveni život kao primamljivu slobodu, roditelji to isto vide kao otuđenje mladih od njih samih i prestanak iskrene i otvorene obiteljske komunikacije. Naravno, nestanak ili smanjenje komunikacije dovodi do dekonstrukcije stabilnih odnosa. Štoviše, nedostatak otvorene komunikacije s roditeljima može dovesti do osjećaja nelagode, nepovjerenja, nesigurnosti i najvažnije – nedostatka osjećaja ljubavi i brige. Posljedično, mladi se zatvaraju u sebe, a roditelji prestaju imati utjecaj na njihove izbore i odluke (Taylor, 2013).
A koliko vi otvoreno i iskreno pričate zajedno?
Autorica:
Karla Jaman, 2. travnja 2020.
Ažurirala:
Tina Hrubi, 24. kolovoza 2020.
Fotografija:
DKMK, „Obitelj i izazovi novih medija“
Izvori:
DKMK, „Obitelj i izazovi novih medija“, http://localhost:10098/wp-content/uploads/2018/04/prirucnik-obitelj-i-izazovi165x240mm-v3-web.pdf
Joo, M., Teng, C. E. (2017). Impacts of Social Media (Facebook) on Human Communication and Relationships: A View on Behavioral Change and Social Unity, International Journal of Knowledge Content Development & Technology
Taylor, J. (2013). Is Technology Creating a Family Divide?, Psychology Today, internetski portal (datum objave: 13. ožujka 2013.). Dostupno na: https://www.psychologytoday.com/intl/blog/the-power-prime/201303/is-technology-creating-family-divide
Turkle, S. (2012). Sami zajedno: Zašto očekujemo više od tehnologije a manje jedni od drugih, Zagreb: Tim press