Platformu UHO u potpunosti preuzelo Društvo za komunikacijsku i medijsku kulturu

Nakon uspješno završene druge faze projekta UHO, Wiener osiguranje platformu je odlučilo donirati Društvu za komunikacijsku i medijsku kulturu.

Platforma UHO – Utočište hrabrih online rezultat je projekta kojeg smo provodili u suradnji s Wiener osiguranjem, Hrabrim telefonom, te odabranim influencerima (youtuberima) i drugim suradnicima. Stručnjaci DKMK-a na platformi su sudjelovali u davanju savjeta mladima koji su se susreli s elektroničkim nasiljem. Do sada smo odgovorili na više od 900 upita djece i mladih kojima je nužna pomoć, a sami ističu kako ne znaju kome se obratiti.

Zahvaljujući donaciji platforme Wiener osiguranja DKMK-u, platformu je od rujna 2020. u potpunosti preuzela naša udruga, koja sada brine o njoj u suradnji s partnerima. Platforma se sada nalazi na adresi www.uho.dkmk.hr.

Zahvaljujemo Wiener osiguranju na ukazanom povjerenju!

 

Virtualna izložba – mediji mogu biti (super)heroji!

Živimo u vremenu kada su nam heroji potrebni više nego ikad prije. I mediji mogu biti (super)heroji!
Svi znamo kakvi heroji trebaju biti – pošteni, iskreni, osjetljivi na nepravdu, pomagati slabijima, biti u pravo vrijeme na mjestu događaja, odvažni, hrabri, mudri i dobronamjerni. Upravo takvi mediji trebaju nam danas!

Već ste (djeco!) upoznati s nekim od medija, od televizije, radija do interneta i društvenih mreža. Znate kako izgledaju, što rade, kako se koriste… No, kako bi mediji izgledali kada bi bili superheroji?

Sastavljamo naš tim medijskih superheroja! Pomozite nam u tome.

Nacrtajte, naslikajte ili izradite medije kao superheroje. Kako izgledaju? Kako se zovu? Imaju li pomoćnika? Koje su im supermoći? Zašto baš te? U kojim situacijama oni najčešće pomažu? Koja je odgovornost koja dolazi s njihovom velikom moći?

Uz svakog heroja, napišite i objasnite 3 supermoći koje vaš medijski heroj ima.

Svi heroji javnosti će se predstaviti na našoj virtualnoj izložbi, a najbolje radove ćemo nagraditi!
Upregnite svoje kreativne vijuge, čekamo vas do 12. listopada 😃
Svoje superheroje šaljite na info@dkmk.hr s naznakom “Za virtualnu izložbu”.

Europski dan jezika – 26. rujna

Na današnji se dan, u svim europskim državama, obilježava Europski dan jezika kako bi se promicale jezične raznolikosti i poticalo na učenje jezika. Tom su prigodom organizirane brojne aktivnosti diljem Europe u kojima mogu sudjelovati svi oni željni učenja stranih jezika i dobre zabave.

Nakon proslave Europske godine jezika 2001. godine, Vijeće Europe proglasilo je 26. rujna Europskim danom jezika u čijem obilježavanju sudjeluje 47 zemalja – članica Vijeća Europe. Obilježavanjem toga dana nastoji se upozoriti javnost na važnost učenja jezika, kao i na njihovu raznolikost u svrhu poticanja višejezičnosti i razumijevanja među pripadnicima različitih kultura. Također, naglasak je stavljen na njegovanje i promicanje bogate jezične i kulturne raznolikosti europskoga kontinenta, kao i na poticanje cjeloživotnog učenja jezika u okviru formalnog i/ili neformalnog obrazovanja.

Od gotovo sedam tisuća različitih svjetskih jezika, njih su 225 autohtoni europski jezici, a prema broju govornika materinskog jezika najzastupljeniji jezici u Europi su: ruski, njemački, engleski, talijanski i francuski jezik. U državama potpisnicama Europske kulturne konvencije postoji 41 službeni, tj. nacionalni jezik, a većina zemalja ima i niz manjinskih ili regionalnih jezika. Također, većina zemalja priznaje poseban status drugim jezicima.

Prema istraživanju agencije Gfk Croatia, objavljenom u studenom 2012., o tome koliko Hrvati znaju strane jezike, 79 posto ispitanika odgovorilo je da donekle znaju neki strani jezik. Od toga, najviše njih zna engleski (81%), a iza toga redom njemački (49%), talijanski (24%), španjolski (12%) i ruski (9%). Ostale jezike govori tek 4 posto ispitanika.

Njegovanje jezične raznolikosti nije važno samo zbog promicanja kulturne različitosti i tolerancije, već i zbog opasnosti od izumiranja gotovo polovice svjetskih jezika čime bi ljudska populacija izgubila neprocjenjivo bogatstvo.

Raditi na očuvanju europske jezične baštine nemoguće je bez svijesti o važnosti očuvanja vlastita jezika. Na to nas najbolje može potaknuti gorljivi zaljubljenik u hrvatski jezik, pjesnik Petar Preradović koji pjeva „Rodu o jeziku”:

Po jeziku dok te bude,
I glavom će tebe biti!

Ljub’ si, rode, jezik iznad svega,
U njem živi, umiri za njega!
Po njemu si sve što jesi:
Svoje tijelo, udo svijeta,
Bus posebnog svoga cvijeta
U naroda silnoj smjesi.
Bez njega si bez imena,
Bez djedova, bez unuka.
U prošasti sjena puka,
Ubuduće niti sjena!

 

 

Autorice:

Marinela Katona i Mateja Potroško, 26. rujna 2013.

 

Ažurirala:

Tina Hrubi, 24. rujna 2020.

 

Fotografija: 

https://www.shutterstock.com/

 

Izvori: 

Europska kulturna konvencija (NN 28/96)

http://edl.ecml.at/Home/tabid/1455/language/hr-HR/Default.aspx

http://www.volimjezike.hr/

http://narodne-novine.nn.hr/clanci/medunarodni/1999_01_1_2.html

http://www.gfk.hr/

Rezultati druge faze projekta UHO – Utočište hrabrih online

Tijekom druge faze projekta UHO – Utočište hrabrih online, na stranicu projekta pristiglo je više od 400 upita žrtava elektroničkog nasilja.

Prisjetimo se, digitalna platforma uho.osiguranonline.hr predstavlja nastavak višegodišnje suradnje Društva za komunikacijsku i medijsku kulturu i Wiener osiguranja u području prevencije elektroničkog nasilja. Osmišljena je kao #nohate zona na kojoj djeca i mladi mogu iznijeti svoj problem vezan za elektroničko nasilje i dobiti savjet stručnjaka Društva za komunikacijsku i medijsku kulturu (DKMK) koje čine prof. dr. sc. Danijel Labaš, izv. prof. dr. sc. Igor Kanižaj, doc. dr. sc. Lana Ciboci, te magistre komunikologije Katarina Blažina Mukavec i Tina Hrubi. Upiti koji su zahtijevali pažnju i pomoć psihologa, prosljeđivani su Hrabrom telefonu koji je također bio partner na projektu.

Korisnici platforme upit mogu poslati privatno, pa će savjet dobiti putem e-pošte, ili javno, pri čemu će se upit korisnika i savjet stručnjaka objaviti na platformi u Zoni savjeta. U oba slučaja identitet korisnika ostaje tajan, te se korisnik potpisuje samo željenim nadimkom.

 

Rezultati druge faze projekta

U drugoj fazi projekta, odnosno od 20. svibnja do 20. lipnja 2020. godine, djecu i mlade su o postojanju platforme informirali YouTuberi i influenceri Nika Turković, Ema Luketin, Leon Žilavi i Neno Hadžihajdić, te ih pozivali da se pošalju upit u slučaju da trebaju savjet vezan za cyberbulling, a potom su uz pomoć stručnjaka iz DKMK-a odgovarali na njihova pitanja. Pri slanju upita korisnici su mogli odabrati YouTubera čiji savjet žele čuti ili izravan savjet stručnjaka.

U ovoj je fazi projekta pristiglo 429 upita, od čega je samo 11,65% upita bilo javno, a čak 88,35% privatno. Gotovo jednak omjer privatnih i javnih upita imali smo i u prvoj fazi projekta, što potvrđuje pretpostavku da se unatoč anonimnosti, većina djece i mladih svejedno ustručava javno govoriti o problemu s elektroničkim nasiljem.

 

Grafikon 1. Vidljivost upita (N=429)

 

Kada govorimo o spolu, čak 87,41% upita poslale su osobe ženskog spola, a 12,59% osobe muškog spola. U usporedbi s prvom fazom projekta u kojoj su 75,27% upita poslale osobe ženskog spola, ponovno je mnogo više upita pristiglo od djevojčica nego od dječaka, s tim da je taj nesrazmjer ovaj put još i veći. Moguće je da su djevojčice češće žrtve elektroničkog nasilja, da se lakše otvaraju i traže pomoć ili da influencere koji su sudjelovali u projektu prati više djevojčica nego dječaka.

 

Grafikon 2. Spol korisnika platforme (N=429)

 

Što se tiče dobi korisnika platforme, najviše, petinu (21,21%) upita su, kao i u prvoj fazi projekta, poslali trinaestogodišnjaci, dok su se dvanaestogodišnjaci i četrnaestogodišnjaci izjednačili sa 15,39% upita. S obzirom na to da stvarnu dob korisnika platforme zbog njihove anonimnosti nije moguće potvrditi, valja napomenuti kako postoji mogućnost da su u nekim upitima korisnici namjerno napisali dob koja ne odgovara njihovoj stvarnoj dobi.

 

Grafikon 3. Dob korisnika platforme (N=429)

 

Upiti su i u ovoj fazi projekta pristizali iz čitave Hrvatske, ali i iz susjednih zemalja (Bosne i Hercegovine, Srbije i Slovenije), pa smo odlučili obrascu za slanje upita dodati i polje „Država”, kako bismo ubuduće i tu karakteristiku mogli analizirati.

Tematika upita, odnosno vrste elektroničkog nasilja zbog kojih su se djeca i mladi javljali bile su raznolike, ali ponovno su se najviše isticali vrijeđanje i omalovažavanje, te sexting i njegove posljedice.

Javno dostupne upite iz obje faze projekta možete pročitati na platformi UHO – Utočište hrabrih online, a ovdje izdvajamo neke od njih:

„Djeca me stalno izbacuju iz grupe, pišu svašta o meni. Kako sam debela, glupa, svinja… Ja to nekako izdržavam, ali mislim da bi to druge jakoo povrijedilo. Želim da mi daš savjet kako to da pokušam riješiti”, 1609e (11 godina)

„Već dosta dugo me ljudi na internetu ismijavaju zbog mog izgleda i koliko god da ja to pokušavam izbijeci ili učiniti bilo što svaki put postane još gore. Ja više nemam pojma kako se suočiti sa tim. Možeš li mi nekako pomoći?”, Ana (16 godina)

„Draga Ema, imam dečka koji je par godina stariji od mene. U super smo bili odnosima i on je znao svaku moju tajnu, kao i ja njegovu. Zadnji dan škole kada sam stigla u školu svi su me popreko gledali i smejali se u facu. Kada sam prišla drugarici rekla je da neće da mi se obrati. Posle sam saznala da je on objavio moju golu sliku na Instagramu. Posle toga sam upala u depresiju i posle nedelju dana moji su se razveli. Volim te.”, Unaa07 (13 godina)

„Zdravo. Imam problem sa cyberbullying-om. Jedan dečko mi već nekoliko mjeseci šalje poruke prijetnje i poruke u kojima me vrijeđa. U posljednje vrijeme je uključio i svoje prijatelje. Pričala sam sa najboljom prijateljicom o ovome. Ona mi daje veliku podršku i jako mi znači. Ne znam što da radim. Ne mogu to više da trpim. Pokušala sam pričati s mamom ali ne znam kako bi joj rekla. Potištena sam i nemam povjerenja u ljude. Ako bi mi mogla dati savjet kako da se borim s ovim. Hvala ti mnogo.”, anonimno (13 godina)

„Frendicu i mene je netko dodao u nekakvu grupu u kojoj su nam 15ak dečkiju prijetili da se slikamo (gole) i mi nismo htjele. To je trajalo par tjedana i mi smo nekome rekle da nam isfotoshopira slike i to je napravio. To smo poslale u tu grupu i izašle iz nje. Nakon toga te slike su imali svi iz grada i okolice i svi su saznali naše brojeve. Od tada nam ne daju mira i zovu nas na broj svaki dan svakih 15 minuta. Ne znam kako spriječiti širenje fotografija… Može savjet?”, ja sam (12 godina)

 

Projekt ćemo svakako nastaviti i nakon ovih dviju faza rada, a za sve novosti i dalje pratite naše stranice.