Kaže se da fotografija govori tisuću riječi, a kamera, odnosno fotoaparat ne lažu. No, je li to uistinu tako? Ljudi su skloni vjerovati onome što vide i često je upravo fotografija ono što priči daje vjerodostojnost, ali fotoaparat zbog objektivnih ograničenja nije u stanju uhvatiti cijelu stvarnost, već samo njezin dio. Čovjek iza fotoaparata odlučuje koji će to dio biti. Već se prilikom tog prvog koraka gubi objektivnost i ono što nam fotografija prikazuje uvijek je subjektivno viđenje onoga tko je tu fotografiju izradio.
U današnje vrijeme medijske fotografije prolaze kroz različite procese obrade i fotomontaže. Zahvaljujući Photoshopu svijet je pun savršenih figura i lažnih standarda ljepote, ali i bez Photoshopa fotografija može manipulirati. Jedan od primjera je slika koja prikazuje sirijskog dječaka, četverogodišnjeg Marwana, kojega osoblje UN-a pronalazi dok sam luta pustinjom s vrećicom u ruci. UN-ovci su fotografiju objavili na Twitteru uz opis: „Ovo je 4-godišnji Marwan, koji se privremeno odvojio od svoje obitelji…“. Odmah je postala viralna i, uz priču kako je osoblje UN-a spasilo dječaka koji sam luta pustinjom, objavili su brojni svjetski, pa tako i hrvatski mediji.
Što je tu zapravo istina? Malo toga. Prije svega, dječak se uopće ne zove Marwan. UN-ovi humanitarci su ga tako nazvali zbog zaštite identiteta. Drugo, njegovi roditelji, kao i ostatak skupine sirijskih izbjeglica koje su pokušavale prijeći u Jordan, bili su tek nekoliko metara ispred, ali fotografija to ne pokazuje. Iako se roditeljima može zamjeriti što dječak nije bio uz njih, on ipak nije bio sam u pustinji. Tek se nekoliko metara odvojio od prve skupine, zajedno s dijelom druge djece, a iza njih je bila još jedna, manja skupina izbjeglica. Taj širi kontekst cijele priče prikazuje tek druga fotografija koju je UNHCR objavio dan poslije, kako bi ukazao na pogrešnu interpretaciju prve.
Iako prva fotografija nije prikazala cijelu istinu, i navodila je na krive zaključke, ipak je priča o Marwanu pobudila simpatije diljem svijeta i ukazala na teško stanje i patnje ljudi koji su pogođeni ratom u Siriji. Prema UN-u, više od milijun djece zbog ratnog je stanja moralo napustiti svoje domove i smjestiti se u izbjegličke kampove u susjednom Jordanu, Turskoj, Libanonu i Iraku, ili, pak, lutati diljem svoje zemlje. I mnogi su sami, ostavljeni, ozlijeđeni, mučeni i izgladnjeli. Premda priča o Marwanu nije bila istinita, poslužila je kao ilustracija trenutačnog stanja u Siriji i natjerala svijet da otvori oči. Možda u ovom slučaju cilj opravdava sredstvo, ali poruka je jasna – važno je ne vjerovati svemu što se objavljuje, već treba razviti kritičku svijest prema porukama koje mediji šalju, a fotografije uvijek shvaćati kao subjektivni prikaz samo dijela stvarnosti uokvirenog fotoaparatom.
Autorica:
Iva Milanović-Litre, 20. veljače 2014.
Ažurirala:
Tina Hrubi, 1. prosinca 2020.
Fotografija:
http://bit.ly/1gJ2nzO
Izvori:
http://www.unhcr.org/cgi-bin/texis/vtx/home,
http://www.theguardian.com/world/2014/feb/18/image-syrian-boy-desert-un-refugees-tweet?CMP=fb_gu